Nedavni posjet saborske zastupnice iz stranke Možemo Ivane Kekin XVI. zagrebačkoj gimnaziji, gdje je održala predavanje ne temu mentalnog zdravlja u ulozi psihijatrice, podigao je prašinu u javnosti i isprovocirao reakciju Ministarstva obrazovanja koje je u školu poslalo inspekciju. No, za poznatog psihijatra i člana stranke DOMiNO, dr. Hermana Vukušića, ovaj događaj nije izolirani incident, već vrh ledene sante onoga što on naziva „pravno-znanstvenim vakuumom”.

Vukušić tvrdi da se pod krinkom stručnih predavanja u škole uvlači jednostrana ideologija, apostrofirajući pritom ne samo zastupnicu Kekin, već i kliničku psihologinju Marinu Grubić i druge. Prema Vukušiću, riječ je o sustavnom zaobilaženju roditelja i ignoriranju službenih stavova strukovnih udruga, a sve s ciljem promicanja rane rodne tranzicije kod maloljetnika.

Gospodine Vukušiću, što točno podrazumijeva „pravno-znanstveni vakuum“ koji spominjete vezano uz zdravstvena predavanja u školama?

Kada sam spomenuo pravno-znanstveni vakuum, mislio sam na jednu od ideoloških miljenica hrvatske ljevice, profesoricu Marinu Grubić, djelatnicu KBC-a Zagreb, koja obilazi zagrebačke škole i govori o transseksualizmu. U hrvatskoj klasifikaciji, rodna disforija se vodi kao transseksualizam.

Ona to čini bez konzultacija s roditeljskom zajednicom, već dolazi na poziv nastavnika koji su joj često ideološki bliski. U osnovnim školama u Zagrebu gradska vlast iz stranke Možemo postavlja većinu upravnih odbora. U tim školama s djecom se razgovara o transseksualnosti tako da se djeca s takozvanom pseudo rodnom disforijom, odnosno rodnom disforijom iz koje bi do kraja puberteta ili adolescencije vjerojatno izašli, tretiraju kao trajni slučajevi.

Vukušić o slučaju Kekin i posjetu XVI. gimnaziji: "Postoji pravno-znanstveni vakuum koji treba hitno riješiti"

Prema svjetskim referencama, više od 90% djece koja iskuse rodnu disforiju kasnije iz nje izađe. Marina Grubić održava predavanja u školama i preporučuje nastavnicima i djeci da se osobama s rodnom disforijom obraćaju u njihovom željenom rodnom identitetu.

Prema podacima koje je sama iznijela u jednom intervjuu prije nekoliko godina, od 80 djece koja su posjetila njezinu ambulantu, 75 ih je uputila u rodnu tranziciju. To je izuzetno visok broj koji ne odgovara svjetskim statistikama.

To je ozbiljna optužba. Tvrdite li zapravo da se u hrvatskim školama i ambulantama provodi 'ideološka dijagnostika' umjesto medicinske. Tko bi trebao nadzirati podatke koje spominjete?"

Ona je izuzetno povezana s Ivanom Kekin, koja je predvodila sabotažu zajedničke sjednice saborskog Odbora za zdravstvo i obitelj prije tri godine. Tema je bila iznenađujući porast broja rodno disforične djece i mladeži u Hrvatskoj. Na toj sjednici smo imali namjeru predstaviti te brojke, koje su prvo osporavane i od strane Ivane Kekin, koja o tome ne zna ništa.

Naša namjera bila je prikazati podatke koji su u početku osporavani od ljevice i Faktografa. Nakon nekoliko mjeseci ti su podaci potvrđeni i verificirani od Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo (HZJZ). S HZJZ-om mi iz KBC Zagreb redovito surađujemo i održavamo radne sastanke na kojima ekstrapoliramo i verificiramo podatke na nacionalnoj razini.

Osobna arhiva Hermana Vukušića

Cilj te sjednice bio je samo da se potvrdi stav Hrvatskog liječničkog zbora od godinu dana ranije iz 2021. godine da u Hrvatskoj ne bi trebalo biti nikakvih intervencija u spolnoj tranziciji za maloljetnike - niti pravnih, promjene imena i prezimena u dokumentima niti hormonalnih niti kirurških intervencija.

Ivana Kekin je predvodila blokadu sjednice, a uz nju je bila i Marina Grubić, koja je sudjelovala valjda kao gošća tamo.

Dobro znači, kako vi tvrdite, postoji pravni vakuum oko toga tko i kako može doći i predavati djeci o osjetljivim temama u školi djecu kao te da je manjkav i slabo zakonski definiran procesa oko mogućnosti donošenja odluke o promjeni spola kod maloljetnih osoba?

Sve je definirano manjkavim dokumentima iz 2015. i 2016. godine: Smjernicama za zdravstvene djelatnike i psihologe, Pravilnikom o promjeni spola i listom stručnjaka koja je brojala 15 ljudi. Sva tri dokumenta su podzakonski akti doneseni i potpisani odlukom tadašnjeg ministra Siniše Varge.

Niti jedan od tih dokumenata nije prošao verifikaciju stručnih medicinskih društava, uključujući psihijatrijska, endokrinološka i internistička, posebno stručna društva Hrvatskog liječničkog zbora. Lista stručnjaka sastavljena je bez javnog poziva ili natječaja. Analizom znanstvenih baza podataka i popisa radova utvrđeno je da neki od stručnjaka na toj listi prije imenovanja nisu imali znanstvene radove iz područja rodne disforije, odnosno transseksualnosti.

S te liste do sada je otišlo najmanje pet osoba, neki svojevoljno, a neki zbog odlaska u mirovinu. Postavljam pitanje o ažurnosti i relevantnosti liste koja nije dorađena, redigirana ili dopunjena tijekom deset godina, iako je više od trećine članova napustilo popis.

Zašto se po vašem mišljenju ništa nije napravilo od toga, na vlasti je HDZ već godinama?

To je za mene velika enigma. Bivši ministar Vili Beroš je pokrenuo određene promjene i održani su sastanci u Ministarstvu zdravstva. Zadnji sastanak bio je u svibnju 2023. godine. Nakon toga su ti sastanci, na kojima su sudjelovali i predstavnici udruga transrodnih osoba, naglo prekinuti. Zašto su prekinuti, ne znam.

Znam da se djeci nanosi izravna klinička šteta. Posjedujem dokaze i u kontaktu sam s roditeljima djece koja boluju od psihijatrijskih poremećaja, teških metaboličkih i neuroloških bolesti, a ipak su upućena u rodnu tranziciju i primaju hormone suprotnog spola, što dodatno pogoršava njihovo zdravstveno stanje.

Situacija je otišla toliko daleko da je u rodnu tranziciju upućena i osoba koja prema procjeni nadležnog centra za socijalni rad nije poslovno sposobna i kojoj je potreban skrbnik. Takvu osobu, koja nije sposobna donositi odluke u vlastitu korist, upućuju u spolnu tranziciju. Sve navedeno mogu potkrijepiti dokazima i dokumentacijom.

Dobro, vratimo se na predavanja u školama, tko snosi odgovornost za jednostrane sadržaje o toj temi koji se plasiraju učenicima?

Po mom mišljenju, riječ je o ozbiljnom organiziranom problemu. Postoji izravna zdravstvena šteta za veći broj mladih osoba. Dana 5. listopada prošle godine održan je okrugli stol o transrodnosti na vrhovnom psihijatrijskom skupu u Puli, koji je organizirala ista ekipa i nije bio pozvan nitko da iznese drugo ili drugačije mišljenje. Tijekom uvodnog izlaganja na snimci čuo sam da s transrodnim osobama u Hrvatskoj radi i osam osoba koje nisu na listi stručnjaka. Postavljam pitanje prema kojim kriterijima su te osobe uključene.

Što se tiče promjene spola maloljetnika, sve razvijene evropske zemlje poput Norveške, Danske, Švedske, Francuske i Finske su povukle ručnu po tom pitanju, ili su zabranile ili strogo ograničile takve postupke.

Europsko udruženje za dječju i adolescentnu psihijatriju naziva to eksperimentalnom terapijom i preporučuje ili implicira strogu zabranu takvih postupaka.

Američko ministarstvo zdravstva izdalo je priopćenje krajem prošle godine u kojem osuđuje taj pristup i također ga naziva eksperimentalnim. Časopis Acta Paediatrica Scandinavica, jedan od najutjecajnijih pedijatrijskih časopisa, na temelju analize više od 9.000 referenci također proglašava taj pristup eksperimentalnim. Postojeće smjernice za kliničare datiraju iz 2016. godine i prepisane su od međunarodne transrodne udruge za zdravlje koja je jedna rubna organizacija.

U smjernicama iz 2016. godine, u poglavlju o nuspojavama uporabe hormonalne blokade puberteta, navodi se sljedeće: „Premda prvi rezultati obećavaju... potpunu razinu nus pojava mi ćemo znati tek kada prvi ispitanici dosegnu prikladnu dob.“ Ova izjava ukazuje na eksperimentalnu prirodu pristupa.

Unatoč navedenim činjenicama, taj se pristup i dalje primjenjuje. Osobe koje iznose znanstveno utemeljene kritike često su izložene optužbama za transfobiju ili homofobiju, odmah se ide s difamacijom.

Inzistirate na tome da djeca moraju čuti dva stručna mišljenja. Pa kako bi trebao izgledati balansirani školski sat na tu temu?

Smatram da bi nadležna ministarstva obrazovanja i zdravstva trebala omogućiti prosvjetnim radnicima da čuju i drugačija stručna mišljenja. O temama o kojima govorim iznosim znanstvene argumente, a ne ideološke stavove. Znanstveni pristupi na koje se često pozivaju povezani su s organizacijom World Transgender Association for Health i često su subjektivni.

A i vama bi neki sigurno mogli prigovoriti jer ste politički aktivni i član stranke?

Ne iznosim stavove iz političke perspektive, već govorim kao kliničar. Ovo pitanje nije povezano s politikom.

Osim toga, znate tko je danas najveći protivnik ovog pristupa za maloljetnike? LGB zajednica u svijetu. Nabrojimo samo neke - prominentni LGB komentatori kao što su Dave Rubin ili Arielle Scarcell, te autor knjige „Rat protiv zapada, ludilo gomile“ Douglas Murrey.

Koji su idući vaši institucionalni koraci? Hoćete li tražiti i službeno očitovanje Ministarstva znanosti i obrazovanja o spornim predavanjima u školama?

Imam konkretne dokaze o štetnosti i već sam započeo s poduzimanjem mjera. Prema mišljenju pravnih stručnjaka, situacija može poprimiti obilježja organiziranog kriminala, što bi moglo rezultirati složenijim pravnim postupcima.

Već sam javno pitao Ministarstvo putem društvenih mreža. U suradnji s nekoliko udruga, poput Članak 64, U ime obitelji i Hrvatska Mati, organizirat ćemo okrugli stol ili znanstvenu konferenciju na tu temu, edukaciju za liječnike i zdravstvene djelatnike, kao i direktna pitanja ministru prosvjete i ministrici zdravstva.

Planiramo brzo djelovati kako bismo spriječili daljnju štetu, jer sam upoznat s više slučajeva u kojima je rodno afirmativna terapija negativno utjecala na zdravlje pacijenata. O konkretnim slučajevima ne mogu javno govoriti zbog etičkih i zakonskih razloga, ali ću sve relevantne dokumente izložiti nadležnim institucijama.