Listopad je mjesec posvećen podizanju svijesti o raku dojke, najčešćem sijelu raka među ženama u Hrvatskoj. Prema posljednjim podacima Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo (HZJZ), u Hrvatskoj su tijekom 2023. godine zabilježena 3293 slučaja raka dojke, dok je 2025. od ove bolesti umrlo 712 žena. Rak dojke čini četvrtinu svih novootkrivenih slučajeva raka među ženama. Iako se bolest najčešće javlja nakon 50. godine života, ne pogađa isključivo stariju populaciju. Prema HZJZ-u, posljednjih godina obolijevaju i mlađe žene, uključujući one u četrdesetim, tridesetim pa i dvadesetim godinama života. Rak dojke može se pojaviti i kod muškaraca, iako znatno rjeđe pa na njih otpada oko jedan posto zabilježenih slučajeva.

"Prva misao bila mi je: Koliko još vremena imam?" Ankica Jurjević istodobno se borila s rakom dojke, zatajenjem bubrega i nizom drugih bolesti

Uz rano otkrivanje i liječenje, važan dio skrbi za dio pacijentica može biti i rekonstrukcija dojke nakon kirurškog liječenja. Takav zahvat može biti posebno važan mlađim ženama, koje nakon liječenja pred sobom imaju desetljeća života i suočavaju se ne samo s fizičkim nego i s emocionalnim posljedicama gubitka dojke.

Upravo zato u mjesecu posvećenom borbi protiv raka dojke otvaramo temu rekonstrukcije: kada se ona može napraviti, koje mogućnosti danas postoje i što pacijentice trebaju znati prije donošenja odluke. O svemu tome razgovaramo s plastičnim kirurgom Domagojem Županom.

“Rekonstrukcija dojke podrazumijeva ponovnu uspostavu forme i oblika dojke koja je morala biti odstranjena, u najčešćim slučajevima iz onkoloških razloga, dakle zbog maligne bolesti“, objašnjava plastični kirurg.

Cilj zahvata je ponovno oblikovati dojku nakon mastektomije, odnosno operacije kojom se dojka odstranjuje. Rekonstrukcija se može napraviti pomoću implantata, vlastitog tkiva uzetog s drugog dijela tijela ili kombinacijom tih metoda. Rekonstruktivnim zahvatom nastoji se postići oblik dojke što sličniji drugoj dojci, a ponekad su za postizanje konačnog rezultata potrebni i dodatni zahvati.

Rekonstrukcija se može napraviti odmah, ali i godinama nakon mastektomije

Rekonstrukcija ne mora nužno biti napravljena istodobno s mastektomijom. Postoje dvije mogućnosti: primarna i sekundarna rekonstrukcija.

“I jedno i drugo su validne opcije. Primarna rekonstrukcija uglavnom nudi prednosti očuvanja kože i eventualno bradavice“, kaže Domagoj Župan.

Kada je riječ o samom načinu rekonstrukcije, jedna od glavnih odluka odnosi se na korištenje implantata ili vlastitog tkiva pacijentice. Plastični kirurg objašnjava kako se najčešće koristi implantat, dok se vlastito tkivo češće primjenjuje kod složenijih slučajeva i potrebe za sekundarnom rekonstrukcijom, iako to nije pravilo. Odabir ovisi o pojedinom slučaju, iskustvu i preferencijama kirurga, ali i dogovoru s pacijenticom.

Proces ne završava samom operacijom

Prije donošenja odluke o zahvatu važno je da pacijentica dobije jasne informacije o mogućnostima rekonstrukcije, ali i potencijalnim neželjenim ishodima.

„Svaki proces treba započeti ispravnom komunikacijom i detaljnim utvrđivanjem problema, mogućih rješenja, kao i mogućih neželjenih ishoda“, naglašava Župan.

Foto: Privatna arhiva Domagoja Župana

Nakon što se utvrdi plan zahvata, slijede operacija i oporavak tijekom kojeg se stanje pacijentice pažljivo prati kako bi se eventualne komplikacije mogle na vrijeme prepoznati. Kontrole su potrebne i nakon završetka oporavka zbog mogućih dugoročnih komplikacija.Jedno od pitanja koje razumljivo zanima pacijentice jest kako će rekonstruirana dojka izgledati. Dr. Župan objašnjava da je cilj što više se približiti prirodnom izgledu, pri čemu ponekad nije dovoljan zahvat samo na rekonstruiranoj dojci: “Konačni cilj je uvijek pokušati postići izgled približan prirodnim dojkama, što često uključuje potrebu za simetrizacijom prirodne, preostale dojke.”

Mogućnosti ipak nisu jednake kod svake pacijentice. Na konačan rezultat mogu utjecati opseg prethodnog operativnog zahvata, kvaliteta tkiva te prethodno zračenje i kemoterapija. Posebno je važna radioterapija. Kako objašnjava dr. Župan, zračenje oštećuje krvne žile te pojačava stvaranje vezivnog tkiva u ožiljku i vezivnoj kapsuli oko implantata, čime se povećavaju rizik od komplikacija i mogućnost neželjenog rezultata rekonstrukcije.

Nikolina Frković s rakom dojke suočila se dan prije 48. rođendana

„Sistemska kemoterapija ipak ima manji utjecaj, osim općenitog utjecaja na imunitet i cijeljenje rane. Generalno se ne smatra čimbenikom koji značajno smanjuje mogućnost pozitivnog ishoda rekonstrukcije”, zaključio je.

Rekonstrukcijom, međutim, ne završava nužno i emocionalni dio oporavka. Mnoge žene zadovoljne su rezultatom zahvata, no prilagodba na promjene može potrajati. Uz zadovoljstvo ili olakšanje koje rekonstrukcija može donijeti, mogu ostati i osjećaji gubitka povezani s prijašnjim izgledom tijela i zdravljem. Zato je važno o vlastitim očekivanjima, nedoumicama i osjećajima otvoreno razgovarati sa zdravstvenim timom. Ako je prilagodba na promjene posebno teška ili nezadovoljstvo vlastitim tijelom ne prolazi, podrška psihologa ili drugog stručnjaka za mentalno zdravlje također može biti važan dio oporavka.