CNN je nedavno prenio razgovor s profesorom Paulom Leonardijem sa Sveučilišta u Kaliforniji u Santa Barbari, koji u svojoj knjizi “Digital Exhaustion: Simple Rules for Reclaiming Your Life” objašnjava zašto se sve više ljudi osjeća umorno, iako fizički nisu radili ništa naporno.

Prema Leonardiju, uzrok nije samo ubrzani ritam života ili previše obaveza, nego način na koji svakodnevno koristimo tehnologiju. Naizgled bezazleni zadaci, poput slanja e-maila, odgovaranja na poruke i prebacivanja između aplikacija, dovode do digitalne iscrpljenosti, stanja u kojem je mozak preopterećen stalnim prekidima, obradom informacija i emocionalnim reakcijama koje izaziva tehnologija.

Pretjerano korištenje mobitela šteti zdravlju djece – potrebna hitna regulacija u školama

Leonardi objašnjava da svaki alat koji koristimo, bilo da je riječ o Zoomu, e-mailu ili društvenim mrežama, zahtijeva određeni mentalni napor. Kad prelazimo s jednog na drugi, mozak mora “isključiti” prethodni način razmišljanja i “uključiti” novi. Taj proces, koji svakodnevno ponavljamo desetke puta, troši golemu količinu energije, iako toga nismo svjesni.

“Naš mozak jednostavno nije evoluirao da tako brzo mijenja kontekst. Svaki taj prijelaz, ma koliko kratak bio, nosi kognitivni trošak koji se nakuplja tijekom dana i na kraju nas iscrpljuje”, ističe Leonardi.

Fizički umor prepoznajemo lako, ali digitalni ne. Tijelo zna poslati signal kad smo iscrpljeni od fizičkog rada, no kod sjedenja pred ekranom mozak nema ugrađen mehanizam koji bi nas upozorio da pretjerujemo. Umjesto toga, iscrpljenost se pojavljuje postupno: “Kao da vas na kraju dana pregazi kamion, a ne znate zašto”, slikovito opisuje Leonardi.

Tri vrste “prebacivanja” koje nas najviše iscrpljuju

U knjizi navodi tri glavne vrste promjena koje troše našu energiju:

1. Prebacivanje između alata: primjerice, prelazak s Microsoft Teamsa na Zoom. Iako su slični, svaka sitnica poput traženja gumba za dijeljenje ekrana troši fokus.
2. Prebacivanje između zadataka: kada nas netko prekine usred rada, pa se moramo ponovno “uključiti” u ono što smo radili.
3. Prebacivanje između područja života: kad usred posla stiže poruka iz škole, obavijest od majstora ili poziv člana obitelji.

Društvene mreže su postale savršeni recept za iscrpljenost

Prema Leonardiju, upravo su društvene mreže najiscrpljujuće digitalne platforme. Aplikacije nas neprestano bombardiraju obavijestima i novim sadržajem, tjerajući mozak na stalno prebacivanje pažnje. Osim toga, dok pregledavamo objave, mozak pokušava popuniti praznine i stvoriti priču o tuđem životu što stvara dodatni mentalni napor. Sve to prati i emocionalna reakcija: uspoređujemo se s drugima, osjećamo zavist, frustraciju ili tugu, trošeći pritom još više energije.

Leonardi napominje da su ljudi koji rade na daljinu posebno osjetljivi na digitalni umor jer teško razdvajaju posao i privatni život. Kada radite od kuće, granice se brišu. Ljudi stalno balansiraju između uloga i pokušavaju održati prisutnost na mreži ne bi li dokazali da rade. Čak i kad ne rade, mnogi osjećaju potrebu ostati “vidljivi” kolegama, što dodatno povećava napetost.

Kako se zaštititi od digitalne iscrpljenosti?

Rješenje, kaže Leonardi, nije u potpunom odricanju od tehnologije, nego u svjesnom smanjenju broja digitalnih “prebacivanja” tijekom dana. Savjetuje, primjerice, da se ograniči broj platformi koje koristimo, da isključimo vlastiti prikaz slike u video sastancima i da si damo “digitalne pauze” bez notifikacija i ekrana.

Kod roditelja, jedan od najvećih izvora stresa su beskrajni grupni chatovi za školske aktivnosti. Leonardi savjetuje da se barem dio dogovora prebaci na razgovor uživo, ne samo radi učinkovitosti, nego i radi kvalitetnijih odnosa među ljudima.

Leonardijeve riječi podsjećaju nas da je mentalni odmor jednako važan kao i fizički. Tehnologija nam olakšava život, ali ako je koristimo bez granica, postaje izvor nevidljivog umora koji svakodnevno troši našu energiju.