Znanstvenici su otkrili da je moguće privremeno smanjiti sebičnost kod ljudi stimulacijom određenih dijelova mozga. Novo istraživanje pokazalo je da blagi električni impulsi usmjereni na dvije regije mozga mogu potaknuti spremnost na dijeljenje s drugima.

Studiju su proveli istraživači sa Sveučilišta u Zürichu na 44 dobrovoljca. Sudionici su morali odlučiti kako podijeliti određeni iznos novca između sebe i anonimne osobe. Tijekom donošenja odluke primijenjena je neinvazivna električna stimulacija na frontalni i parijetalni dio mozga, regije povezane s donošenjem odluka i empatijom.

Novo otkriće: mozak zna kad vam prijeti opasnost - zahvaljujući "šestom" osjetilu

Kada su obje regije bile istovremeno stimulirane, ispitanici su u prosjeku davali veći dio novca drugoj osobi. Istraživači navode da učinak nije bio dramatičan, ali je bio statistički dosljedan. Drugim riječima, spremnost na dijeljenje bila je mjerljivo povećana, piše BBC.

Kako mozak donosi „nesebične“ odluke?

Prethodna istraživanja istog tima pokazala su da ove dvije regije mozga „komuniciraju“ međusobno kada osoba donosi altruističnu odluku. Riječ je o sinkronizaciji moždane aktivnosti između područja zaduženog za procjenu koristi i onoga koje je povezano s razumijevanjem tuđih osjećaja.

Kada su istraživači umjetno pojačali tu komunikaciju pomoću ciljane stimulacije, sudionici su češće birali opciju koja koristi drugoj osobi, čak i ako su sami dobivali manje.

Freepik

Jedan od dobrovoljaca opisao je osjećaj tijekom stimulacije kao blago, toplo strujanje po vlasištu, slično laganoj kiši. Naglasio je da nije imao subjektivan dojam da mu je odluka pod utjecajem struje.

Privremeni učinak, ali potencijal za terapiju

Važno je istaknuti da su učinci bili kratkotrajni. Istraživači navode da bi za dugoročnu promjenu ponašanja bila potrebna ponovljena stimulacija. Uspoređuju to s treningom u teretani. Jedan odlazak ne mijenja tijelo, ali redovito vježbanje može donijeti trajne promjene.

Znanstvenici smatraju da bi ova otkrića mogla imati kliničku primjenu. Kod osoba koje imaju ozbiljne poteškoće u socijalnom ponašanju i ne uspijevaju uzeti u obzir perspektivu drugih, ovakva metoda mogla bi imati terapijski potencijal.

Je li razlog za zabrinutost?

Istraživanje je objavljeno u časopisu PLoS Biology. Autori naglašavaju da se radi o medicinski reguliranom postupku koji prolazi etičke odbore i temelji se na informiranom pristanku sudionika.

Trening za mozak: 5 jednostavnih vježbi koje jačaju koncentraciju i pamćenje

Prema njihovim riječima, razlika između ovakve kontrolirane stimulacije i svakodnevnih utjecaja, poput društvenih mreža ili oglašavanja, jest u tome što sudionici imaju potpunu kontrolu i mogućnost povlačenja iz eksperimenta.

Otkriće dodatno podupire ideju da je altruizam duboko ukorijenjen u našoj biologiji. No istovremeno otvara i važno pitanje: ako možemo potaknuti nesebičnost, koliko daleko smijemo ići u utjecaju na ljudsko ponašanje?