Brz način života, uspon napredak tehnologije i općenito stalne promjene naša su svakodnevica posljednjih desetljeća. Sve to, iako se naoko čini dobrim, nije uvijek najbolje za razvoj ljudskog mozga. Posebno je zabrinjavajuć trend iznimno kratkih sadržaja kojima smo izloženi u digitalnom svijetu. TkTok ili Instagram videi koji postaju viralni sve su kraćeg trajanja, u prosjeku 15 do 20 sekundi. Čini se kako je ljudima sve teže zadržati pažnju na bilo čemu što iziskuje više vremena i koncentracije. O ovom problemu, o tome gdje se trenutno nalazimo i ima li nade da će se išta promijeniti razgovaramo s psihologom Marijem Zulićem.

Revolucija u psihijatriji ili opasan trend? Psiholog otkriva što znamo o psihodelicima

Psiholog već na samom početku kaže kako se nada da ipak još nismo toliko duboko “zaglibili” da su kratki sadržaji jedino što pratimo na internetu, ali upozorava da problem svejedno postoji. Radi se o činjenici da velika većina ljudi uistinu provodi sate i sate konzumirajući sadržaj s društvenih mreža za koji zapravo i nije potrebna visoka koncentracija niti duboko promišljanje: ”Općenito govoreći, prema podacima iz metaanalize koja je obuhvatila 70 istraživanja i gotovo 100 000 sudionika, pronađena je negativna korelacija između gledanja kratkih video sadržaja i kognitivnog funkcioniranja općenito. Drugim riječima, što je netko više vremena provodio gledajući kratke video sadržaje, to je (u prosjeku) imao slabije kognitivno funkcioniranje.”

U istraživanju koje spominje psiholog nije bila važna dob sudionika, ali zaključak je bio kako su i mladi i odrasli u jednakoj opasnosti. Međutim, osim same duljine sadržaja,bitno je i kakav sadržaj naš mozak dobiva putem onoga što gledamo. U tom kontekstu, spomenuo je istraživanje u kojem su sudjelovali četverogodišnjaci podijeljeni u tri skupine. Prva skupina gledala je epizodu animirane serije Spužva Bob s fantastičnim elementima s vrlo kratkim scenama, druga skupina realan crtić o dječaku predškolske dobi s nešto duljim scenama, a treći su crtali. Zaključak istraživanja bio je da su djeca iz prve skupine imala mnogo lošije rezultate nakon što su prošla rezultate namijenjene procjeni pažnje, radnog pamćenja i samokontrole. Riječ je o kratkoročnim rezultatima koji ne znače da će jedno gledanje trajno promijeniti razvoj djeteta, ali pokazuju koliko vrsta sadržaja može privremeno utjecati na pažnju i izvršne funkcije. 

Može li se smanjena sposobnost koncentracije pripisati isključivo digitalnim medijima?

Mario Zulić kaže da odgovor na ovo pitanje nije jednostavan te može biti i “da” i “ne” istovremeno zbog toga što je informacijsko preplavljivanje danas svugdje oko nas, a ne samo u digitalnim medijima. Zbog toga je vrlo lako upasti u zamku preopterećenosti sadržajima, onima do kojih nam je stalo, ali i onih koje bismo radije izbjegli. Ističe kako je evidentno da se taj negativan trend preplavljivanja pogoršao u cijelom društvu upravo zbog pojave društvenih mreža koje su nam na pametnim telefonima dostupne pomoću jednog jedinog klika. 

“Kratki video sadržaji zasigurno nisu jedini krivac u cijeloj priči, no informacijsko preplavljivanje je postalo “novo normalno”. Danas nam je čudno ako netko ne posjeduje TV, ako ima stariji model telefona ili nema društvene mreže, ako netko ide u šetnju bez mobitela nego obrnuto. U ovu situaciju smo se doveli s nizom godina nekritičnog korištenja sve što je Silicijska dolina bacila pred nas, a tek sada s odmakom sve se jasnije naziru posljedice toga”, objašnjava zabrinuto.

Magnific

Dodaje kako je dokazano da zamor bilo koje vrste dovodi do lošijeg donošenja odluka, te da kratak digitalni sadržaj tu nije iznimka. Uz to su negativno povezani kontrola reakcija, ali i pamćenje. Naglašava kako je ovdje bitno napomenuti o kakvim se informacijama koje usvajamo radi te isti utjecaj neće imati čitanje publicistike s nizom apstraktnih pojmova i deset minuta videa na TkToku. Činjenica je da će nas prvo više umoriti na kognitivnoj razini, ali od drugog ćemo vrlo vjerojatno imati mnogo manje dugoročnih koristi na naš život i mentalno zdravlje.

Algoritmi i “brain rot”

Algoritam je esencija svake društvene mreže te radi na principu zadržavanja vaše pažnje na platformi neovisno o tome je li to za vas zdravo. Primarni mu je cilj da vidite što više onoga što vam prikazuje, bilo da se radi o reklamama ili skupljanju vaših osobnih podataka.

“Algoritam nije briga za vas i vaše mentalno zdravlje”, naglasio je psiholog.

Mario Zulić ovo objašnjava konkretnim primjerima i priča kako će se adolescentici koja stalno traži način da izgleda bolje prikazivati tisuće videa  fitness influencerica, djevojaka “savršene” (u post produkciji dotjerane) figure, bezbrižnih vršnjakinja. Na feedu tinejdžera koji se bori s pronalaskom djevojke ili uopće razgovorom sa suprotnim spolom nerijetko će se naći problematični sadržaji koji krivnju za romantični neuspjeh prebacuju na žene, promiču mržnju i rodnu diskriminaciju. Najveći problem kod ovakvih sadržaja jest njihovo ponavljanje koje zatim utječe na psihu osobe i oblikuje njezine navike i ponašanje što može biti izuzetno opasno.

Magnific

 “Način na koji će algoritmi oblikovati naše navike i ponašanje uvelike ovisi o tome koliko se i kakvom sadržaju izlažemo i to je jako važno osvijestiti. Ako se orijentiramo isključivo na izloženost, prema teoriji habituacije, ponavljana izloženost visoko stimulativnom i brzom sadržaju postupno dovodi do navikavanja, čime gubimo “osjetljivost“ za sporije, kognitivno zahtjevnije aktivnosti poput čitanja, rješavanja problema ili dubokog učenja,” dodaje. 

U kontekstu toga spomenuo je izraz “brain rot” za koji kaže da je itekako stvaran. Iako smatra da nikako ne želi širiti paniku te da to nikada nije dobro po pitanju bilo čega, o ovom fenomenu trebalo bi više govoriti: “Smatrat ću to sve dok vidim djecu koja još ne znaju pričati, ali gledaju u tablet umjesto svijet oko sebe, dok adolescenti pod normalno imaju osam sati “screen timea” na mobitelu (što vidimo u praksi) i dok je većina ljudi nesvjesna kako algoritmi funkcioniraju te kolika je borba za našu pažnju u tijeku.”

Možemo li ipak pronaći način za obnovu fokusa u digitalnom vremenu?

Mario Zulić s optimizmom tvrdi kako postoji mnogo načina na koje možemo minimizirati utjecaj digitalnih medija na naš svakodnevni život. Prva strategija bila bi arhitektura okoline što znači da ograničite alate implementirane u vaš digitalni prostor i koristite samo ono što vam zaista treba ili dobro utječe na vaš život. Odlična je ideja povremeno potpuno ugasiti notifikacije, maknuti ikone društvenih mreža s početnog zaslona, fizički odvojiti mobitel od radnog prostora ili, primjerice, odlučiti da sat vremena prije spavanja mobitel više uopće ne koristite. Pomoć kod uvođenja ovakvih strategija moglo bi biti to da pogledate svoje prosječno vrijeme korištenja u danu. Ako vas brojka iznenadi, a možda i zaprepasti, moguće je da ćete lakše donijeti odluku o promjeni.

Magnific

Također, pronađite zabavne aktivnosti koje ne uključuju ekrane niti brzu izmjenu sadržaja - šetnja, trčanje, bavljenje nekim sportom ili umjetnički rad. Ako želite povećati kognitivne sposobnosti, umjesto traženja sadržaja na internetu čitajte knjigu ili se pozabavite nekim osobnim projektom. Psiholog Zulić kaže i koliko je važno koje situacije, emocije i misli dovode do automatskog posezanja za mobitelom. Nakon osvještavanja i identifikacije moći ćete graditi alternativna ponašanja i ojačati svoju inhibiciju.

Lajkovi kao ogledalo vrijednosti: Kako društvene mreže oblikuju identitet djece i adolescenata?

“U svakom slučaju, cilj nam je da korištenje mobitela/tehnologija bude svjesno. S kojim ciljem sada uzimamo mobitel u ruke? Ako želite odgovoriti na poruku, ostanite na tom cilju i nemojte gledati reelove dodatnih 15 minuta. Aplikacije i algoritmi su majstorski napravljeni na način da na njima provedemo više vremena nego smo planirali, pa tu moramo biti jako mudri i ustrajni”, savjetuje. 

Na samom kraju Mario Zulić poručuje da ništa od spomenutog nije moguće implementirati preko noći, već da se radi o navikama koje se mijenjaju svjesno i ustrajno te traže odlučnost i upornost. Upravo zbog toga, jednom kada u promjeni uspijete, ona će vam donijeti trajno zadovoljstvo u kombinaciji s boljim mentalnim zdravljem.