S rakom jajnika se svake godine bori velik broj žena, a nažalost mnoge od njih i umiru od ove bolesti. Iza svake statistike stoji stvarna žena, stvarna priča i stvarni strahovi. Donosimo ispovijest jedne od njih.

Nikoleta Kukuljica djevojka je koja se s ovom opakom bolešću suočila vrlo mlada te je odlučila s nama podijeliti svoju životnu priču kako bi drugim mladim ženama poručila da ne ignoriraju svoju intuiciju, čak i kada im drugi govore da je s njima sve u redu. Dani naglog mršavljenja, iscrpljenosti i straha završili su šokantnom spoznajom tek na operacijskom stolu, kada je rutinski zahvat otkrio uznapredovali rak jajnika.

U jednom trenutku morala je birati između vlastitog života i svojih reproduktivnih organa i odlučila se boriti.

Rak jajnika najčešće se otkriva kasno, u trenutku kada su simptomi već jaki ili kada se bolest proširila, pa nije čudno da kod većine izaziva velik strah. Za mnoge žene prvi znakovi ne izgledaju zabrinjavajuće; nadutost, umor, sitost nakon nekoliko zalogaja, lagana nelagoda u trbuhu. Sve su to simptomi koji se lako pripišu stresu, probavi ili „nečem što će proći“. Upravo zato rak jajnika često ostaje skriven sve dok bolest ne uznapreduje.

Je li rak jajnika samo ženska stvar? Iako pogađa žene, posljedice se tiču čitavog društva...

Najčešće pogađa žene u perimenopauzi i postmenopauzi, ali ni mlade žene nisu izvan rizika. Posebno su ugrožene žene s obiteljskom poviješću raka jajnika ili dojke, kao i one koje nose određene genetske mutacije, poput BRCA1 i BRCA2. Te mutacije mogu dramatično povećati rizik tijekom života, ali većina žena koje se suoče s bolešću nema nikakve simptome dok rak ne uznapreduje.

Dijagnostika je složena i često zahtijeva više pretraga kao što su ultrazvuk, CT ili MR, tumorske markere i konačnu histološku potvrdu. Liječenje je jednako zahtjevno: kirurški zahvati, uklanjanje zahvaćenog tkiva, a zatim i kemoterapija. Sve to zahtijeva snagu, izdržljivost i nevjerojatnu unutarnju borbu.

Mučan put do dijagnoze

Nikoleta Kukuljica dolazi iz Konavala, jednog od krajeva "Lijepe naše" koji se smatra iznimno čistim i zdravim za život, pa ipak, bolest ju nije zaobišla. Njezina borba počela još 2014. godine s nepunih 20 godina kada je osjetila da nešto nije u redu s njezinim zdravljem.

To je bilo razdoblje u kojem je počela naglo gubiti na težini, a osjećala je i konstantan umor koji nije prolazio ma koliko se odmarala. Sve ju je to zabrinulo pa je odlučila otići kod liječnika kako bi se ustanovilo što se događa. S gorčinom priča da je obavila nekoliko pregleda, ali na svakom pregledu zaključak je bio sličan: “U većini slučajeva pregledi su završavali s riječima: Mlada si, tebi nije ništa.”

Osobna arhiva Nikolete Kukuljice

Uskoro je završila na rutinskom operacijskom zahvatu na koji je bila naručena u prosincu 2014. godine kada joj je ustanovljena cista na jajniku.

“Tek kada je operacija krenula doktori su imali što vidjeti. Operacijski zahvat trajao je nešto manje od 9 sati. Običan rutinski zahvat pretvorio se u noćnu moru, u nešto o čemu ne sanja niti jedna mlada osoba mojih godina. Dijagnosticiran mi je rak jajnika u uznapredovalom stadiju gdje se moralo birati: ja ili moji reproduktivni organi. Izbor je bio jednostavan. Svaki dan zahvaljujem Bogu što sam još tu i što sam živa”, rekla nam je Nikoleta Kukuljica. Napomenula je da joj je u svemu najveća podrška bila njezina majka.

Zanimalo nas je kako se nosila s bolešću te kako je sve prihvatila njezina obitelj i prijatelji. S obzirom na to da je bila veoma mlada kada je saznala za ovu tešku dijagnozu, rekla nam je da joj je bilo iznimno komplicirano sve posložiti u vlastitoj glavi. Ovo nije nešto s čime se mlade djevojke inače susreću, a svakako nije nikada mogla sanjati da će ona biti jedna od onih koje će se boriti s rakom jajnika.

“Imala sam samo 20 godina. Razmišljala sam o fakultetu, izlascima i druženjima s prijateljima. Kada ti se tako nešto dogodi moraš naglo odrasti i postati ozbiljniji te se usredotočiti samo na oporavak i to da budeš dobro. Imala sam veliku podršku svojih prijatelja i obitelji. Izuzetno sam im zahvalna jer su me oni gurali da idem dalje i da se ne predajem“, priča nam.

Saznajemo i da je dijagnoza najviše pogodila njezinu obitelj koja se trudila sakriti svoje osjećaje koji su ih preplavljivali kako bi ju zaštitili. Ipak, Nikoleta je znala što osjećaju i uvijek je vidjela što misle ma koliko se trudili to sakriti. Kaže da su joj unatoč svemu bili najveća podrška jer su u svakom trenutku bili uz nju, a posebno majka koja je s njom prolazila najteže trenutke kod kuće i u bolnici.  

Kemoterapije i nada u bolje sutra

Naša je sugovornica danas zdrava žena koja živi ispunjenim životom; zaposlena je, druži se s prijateljima, u ozbiljnoj je vezi i živi kao i svaka druga mlada žena. Ipak, za nas se prisjetila vremena kada se budućnost nije činila toliko svjetlom i kada su velik dio njezinog života činili posjeti bolnicama i kemoterapije.

Ispričala je da su kemoterapije krenule nakon operacijskog zahvata. Prošla je četiri ciklusa, a u svakom od ciklusa nalazila se jedna “jaka” te je sve zajedno trajalo puna četiri mjeseca.

“Tijekom kemoterapije osjećala sam umor i veliku nesigurnost kada mi je počela ispadati kosa. Osjećala sam nelagodu kada god bih trebala izići iz kuće. Najveća podrška bili su mi obitelj i moji prijatelji koji su uvijek bili tu za mene i trudili se okupirati moje misli bilo čime osim bolesti”, govori prisjećajući se teških trenutaka i kemoterapije.

Stižu nam personalizirana cjepiva protiv raka: Što to znači?

Koliko ovakva bolest ostavlja traga na osobi shvatili smo kada nam je sugovornica ispričala da se sjeća točnog nadnevka, 7. siječnja 2015. godine, kada je primila prvu kemoterapiju.

“Tek kada sam ušla u sobu i kada su mi stavili braunilu postala sam svjesna svega. Prvi put sam osjetila strah za vlastit život. Tada sam sama sebi rekla nema predaje i obećala sam si da ću biti dobro”, govori s puno topline i hrabrosti Nikoleta Kukuljica te nastavlja: “Nisam si dopustila pomisliti suprotno. Vjerovala sam da nakon svega Bog sprema nešto lijepo za mene. Tako je i bilo.”

“Slušajte svoje tijelo”

Tijekom liječenja i čestih posjeta bolnicama te kontrola na koje je morala dolaziti kako bi se njezino stanje pomno pratilo upoznala je brojne druge osobe koje su se borile s ovom teškom bolešću. Ljudi koji su vodili iste bitke s kojima se i ona susretala svaki dan najbolje su razumjeli osjećaje koji su je prožimali i misli koje su joj prolazile glavom. Ispričala je da su razgovori s ljudima sličnima njoj bili važan dio liječenja jer je to bila nezamjenjiva podrška.

“Najvažnija lekcija iz cijeloga iskustva je ta da sam naučila slušati svoje tijelo i redovito ići na kontrole“, kaže nam upozorajavući na to da ljudi često ignoriraju ono što im tijelo govori, a kada reagiraju već bude kasno i bolest previše uznapreduje. Posebno ističe da čak i kada nam liječnik kaže da je sve u redu, a mi osjećamo da nešto ne valja, uvijek trebamo slušati taj unutarnji glas i potražiti drugo, treće, pa i četvrto mišljenje. Potrebno je biti vlastiti heroj jer na kraju dana svatko najbolje poznaje svoje tijelo i načine na koje se ponaša kada je zdravo i kada s njim nešto nije kako bi trebalo biti.

Osobna arhiva Nikolete Kukuljice

„Sada nakon deset godina od bolesti idem na kontrole jednom godišnje. Uvijek pregledavam krvnu sliku i odlazim na redoviti ginekološki pregled“, objašnjava nam. Iz njezinih riječi jasno možemo shvatiti da iako je već deset godina zdrava, kontrole i pažnja uvijek će biti dio njezina života jer ovako zloćudna bolest kakva je rak jajnika ostavlja duboke psihičke i fizičke tragove.

Posebno nam je drago bilo čuti kada nam je s ponosom rekla da je bolest zapravo nije promijenila kao osobu, ali joj je pomogla da na život gleda iz malo drugačijeg kuta. Kaže da je postala svjesnija pravih životnih vrijednosti i da je počela više cijeniti ono što zbilja smatra važnim, a to su njezino zdravlje i obitelj.

Naš ugodni razgovor s Nikoletom Kukuljicom priveli smo kraju s pitanjem o tome kako vidi trenutačno stanje u Hrvatskoj kada je u pitanju osvještenost javnosti, a posebice mladih žena o ovoj bolesti. „O raku jajnika u  Hrvatskoj se jako malo priča, barem prema mom iskustvu. To je bolest koja se javi bez nekih velikih simptoma i  u većini slučajeva otkrije se u dosta uznapredovaloj fazi što predstavlja ogroman problem kada je u pitanju liječenje i njegovi ishodi. 

Bilo bi nužno osvijestiti sve mlade žene da se redovito kontroliraju i brinu o sebi kako bi čak i ako do bolesti dođe ona bila otkrivena u ranoj fazi. Time bi se povećale šanse liječenja i bilo bi moguće spasiti što je više moguće toga u njihovom tijelu. Kod mene to nažalost nije bio slučaj. Svima bih poručila da redovito idu na preglede i što je najvažnije: slušajte svoje tijelo“, poručuje sugovornica u nadi da će je barem jedna mlada djevojka poslušati.