Mentalno zdravlje, napadaji panike, depresija, burnout - sve su ovo teme o kojima se u posljednje vrijeme sve češće govori. Međutim, skupina koja vrlo često biva zanemarenom kada su ove teme u pitanju upravo su ljudi koji pružaju pomoć onima koji se s tim problemima susreću, a to su zdravstveni djelatnici. Toliko često zaboravljamo da se iza bijele kute nalazi stvarna osoba koja se isto kao i svi ostali bori s određenim stanjima koje često ne otkriva.

Smjene koje traju i po 12 sati, konstantan kontakt s bolesnim ljudima, nepregledni potoci papirologije, zbrinjavanje hitnih slučajeva, a ponekada, nažalost i svjedočenje smrti, sve su ovo situacije s kojima se liječnici susreću na dnevnoj bazi. O tome što znači biti liječnica i s kojim se mentalnim izazovima susreću ljudi u zdravstvu razgovarali smo s mladom liječnicom Mateom Bingulom, specijalizanticom hitne medicine.

Mladi liječnici su iscrpljeni, nezadovoljni i gledaju prema inozemstvu

Tipično dežurstvo na hitnom prijemu za dr. Bingulu počinje sastankom na kojem od kolega iz noćne smjene preuzima pacijente koji su primljeni tijekom noći: “Tijekom sastanka odlučujemo o daljnjem tijeku zbrinjavanja pacijenata, a nakon toga krećemo s obradom novih pacijenata prema stupnju hitnoće. Pacijenti se upisuju na trijažnom šalteru gdje ih iskusne sestre i tehničari prema simptomima i vitalnim parametrima (krvni tlak, puls, saturacija krvi kisikom) raspoređuju u 5 kategorija - kategorija broj 1 označava životno ugroženog pacijenta kojeg odmah uvodimo u reanimacijsku salu, dok kategorija 5 označava najniži stupanj hitnoće za koji imamo vremenski raspon od 120 minuta u kojem bi trebali započeti s obradom pacijenta.”

Freepik

Vrijeme čekanja zapravo ovisi o broju pacijenata, dostupnih mjesta za pregled i hitnosti slučajeva. No, to nije sve čime se liječnici na hitnom prijemu bave. Njihovu rutinu nerijetko prekida reanimacijski telefon na koji se javljaju djelatnici izvanbolničke hitne službe koji ih obavještavaju da dolaze sa životno ugroženim pacijentom kojeg je potrebno obraditi čim ga dovezu.

Najveće emocionalno opterećenje nosi okruženost ljudima koji pate

Liječnici na hitnom prijemu stalno se susreću s ljudima koji pate na više načina, priča Matea Bingula. To je nešto što opterećuje i liječnike jer nikada nije ugodno nekome priopćiti tešku dijagnozu, obrađivati ljude s velikim bolovima u terminalnoj fazi bolesti ili priopćiti obitelji preminule osobe da ju više nikada neće vidjeti. Nakon svih ovih situacija koje izazivaju emocionalni angažman liječnici se osjećaju emocionalno iscrpljeno što sa sobom nosi i druge mentalne izazove.

“Prema onome što mogu reći iz razgovora s kolegama, mislim da se najčešće radi o nesanici, anksioznosti i osjećaju krivnje. Osobno, često imam problema s nesanicom, a prošla sam nedavno i fazu burnouta, iako mislim da sam to primijetila tek retrogradno, u razgovoru s kolegama i psihologicom”, kaže Mate Bingula i u nastavku objašnjava na koji se način nosi sa stresom koji doživljava zbog posla: “Što se tiče emocionalnog stresa, redovito vježbam 3 do 4 puta tjedno, gledam na to kao svoj ispušni ventil. Moram priznati da imam stvarno divne kolege koje me saslušaju kada god se osjećam emocionalno preopterećeno, a unazad godinu dana krenula sam i na psihoterapiju da bih naučila kako se zdravije nositi sa stresom.”

Freepik

Dr. Bingula ispričala je da su situacije poput gubitka pacijenta i nepredvidivi trenutci kojih je u njezinom poslu zbilja pregršt nešto na što se čovjek zapravo nikada ne navikne. Priznaje da je u početcima vrlo često plakala kada bi došla kući s posla, ali s vremenom je uspjela razviti određenu otpornost jer je posao to jednostavno zahtijevao od nje. Objašnjava da svoje emocije naprosto morate imati pod kontrolom, barem u određenoj mjeri, kako biste mogli dobro obavljati svoj posao i biti profesionalni. U svom slučaju, kao dobar alat za postizanje tog cilja ističe odlazak na psihoterapiju.

Hrvatska se i dalje muči s nedostatkom liječnika, evo koliko stranaca krpa rupe

Unatoč tome, kaže da se povremeno i dalje osjeća iznimno emocionalno iscrpljeno i “prazno” te nema snage za razgovor i tuđe probleme jer joj se čine beznačajnima u usporedbi s bolima koje viđa svakodnevno na radnom mjestu. Unatoč tim osjećajima trudi se svaki slobodan trenutak iskoristiti kako bi ga provela u društvu ljudi do kojih joj je stalo jer je život mnogo krhkiji nego što si većina želi priznati: “Ako sam išta naučila iz svega dosad, život je jako krhak i može se promijeniti u sekundi, treba ga živjeti punim plućima i uživati u ljudima i stvarima koje volimo.”

“Najteže se nosim sa situacijama koje uključuju djecu”

Svaki je dio posla liječnika na hitnom prijemu iznimno zahtjevan, kako fizički tako i emocionalno. Ipak, neke se situacije urezuju u pamćenje više od drugih. Matea Bingula ovdje posebno naglašava težinu nošenja sa situacijama u kojima sudjeluju najmlađi, posebice onkološki pacijenti. Izuzetno su izazovne i situacije koje se odnose na obiteljsko nasilje.

Dr. Bingula prisjetila se jedne posebno emocionalno zahtjevne situacije koja ju je iscrpila: “Sjećam se jedne situacije. Kolega i ja smo imali reanimaciju, nažalost neuspješnu, dvogodišnjeg djeteta koje je nastradalo u prometnoj nesreći. Proces je trajno sigurno dva sata, a za to su vrijeme svi moji ostali pacijenti čekali. Kada sam izašla iz reanimacijske sale, dočekala me bijesna pacijentica. Pitala me zašto ona toliko čeka, na što sam joj odgovorila da smo imali hitnu situaciju s oživljavanjem djeteta i da se ispričavam, te da ću joj se posvetiti samo da udahnem pet minuta. Njezin odgovor je bio da ju to ni najmanje ne zanima i da će se žaliti.”

Freepik

Najbolnije u cijeloj ovoj situaciji bilo je to što je ostatak smjene morala odraditi kao da se ništa nije dogodilo. Kaže da je ova situacija bila okidač za traženje psihološke pomoći. Shvatila je da je vrijeme da se sama pobrine za svoje mentalno zdravlje jer nitko to neće učiniti umjesto nje.

Mentalno zdravlje zdravstvenih djelatnika se pogoršava, a podrška sustava izostaje

Mate Bingula smatra da se zdravstveno stanje liječnika i drugih djelatnika u zdravstvenim ustanovama pogoršava posljednjih godina. Probleme je povećalo pandemijsko vrijeme u kojem nije bilo adekvatne potpore, a i danas “ne postoji adekvatni zdravstveni odgoj od najranije dobi, primarna zdravstvena zaštita je devastirana sustavnim zanemarivanjem, a tu su i duge liste čekanja. Sve su to problemi koji se onda prelijevaju na bolničke hitne prijeme.” Naglasila je i to da ne postoje financijski dodatci ili beneficirani radni staž za one koji se odluče raditi na hitnom prijemu pa ne čudi što mlađi kolege nisu osobito motivirani za zapošljavanje u ovoj grani medicine.

Freepik

Osim problema koji su nabrojeni, tu je i nedostatak podrške sustava. “Kada prođete stresnu situaciju, recimo smrt djeteta, nitko vas neće pozvati sa strane i pitati kako ste i kako se nosite s time. Psihološka potpora svodi na razgovor s kolegama, ako imate sreće da imate dobre kolege, i na vlastitu emocionalnu otpornost”, kaže Matea Bingula.

Nove HZZO cijene: Koliko sada košta bolnički dan i najčešći zahvati bez dopunskog

Na svu sreću, svjetlo na kraju tunela postoji. Pokrenuta je uspješna inicijativa Sentinel Uma putem koje je pokrenut razgovor i destigmatizacija mentalnog zdravlja kod zdravstvenih djelatnika. Inicijativa kaže da zdravstveni sustav nisu dvorane, ambulante i sale, već ljudi koji u njima rade. To su ljudi koji svakodnevno podnose nevjerojatne izazove, od visokog stresa do traumatičnih događaja, kao i stalnog emocionalnog preopterećenja.

Freepik

„Ono što bih voljela promijeniti je stav koji vrlo često dolazi od starijih kolega, a glasi: Pa što se žalite, nama je bilo teže! Nije bitno kome je teže, trebali bismo težiti tome da generacijama iza sebe ostavimo svijet u barem malo boljem stanju nego što smo ga našli”, kaže sugovornica.

Mladi liječnici na rubu, AI u usponu: što je otkrio skup o budućnosti zdravstva

Svojim mlađim kolegama i onima koji to tek planiraju postati, liječnica Matea Bingula poručuje da je medicina zanimljiva struka, ali da se na fakultetu nikoga dovoljno ne priprema na to koliko je psihički i emocionalno zahtjevna. Često se smatra da je medicina poziv te se nerijetko očekuje da liječnici žrtvuju svoje zdravlje za dobrobit pacijenata bez razumijevanja da ne možete biti dobar stručnjak i pomagati drugima ako najprije sami niste dobro.

“Voljela bih da sam bila upoznata s terminima poput moralne ozljede, simptomima burnouta i koliko je bitno imati dobru podršku od kolega u trenucima kada se osjećate preplavljeno emocijama. Potaknula bih ovim putem kolege da poprate naše edukativne materijale na Instagramu i YouTube-u i da nam se slobodno obrate ako osjete potrebu za time”, završava.