Siječanj je mjesec u kojemu se nastoji podići svjesnost o tome što je, kako nastaje i kako se može prevenirati rak vrata maternice. Odmah na početku, važno je naglasiti da je ovo jedina vrsta raka koju je gotovo 100 posto moguće spriječiti pravodobnom reakcijom i slušanjem preporuka liječnika. Čak je i Svjetska zdravstvena organizacija (WHO) postavila cilj da se bolest eliminira  do kraja stoljeća. 

Kako bismo bolje razumjeli kakva je bolest rak vrata maternice te kako se ipak može spriječiti i koje korake poduzeti za prevenciju, razgovarali smo s glavnom tajnicom Hrvatske lige protiv raka, Nedom Ferenčić Vrban, dr. med. 

Nova nada za oboljele od agresivnog raka: Kombinirana terapija pokazala izvrsne rezultate

Ono što je najprije potrebno znati o samoj bolesti jest sljedeće: u ranoj fazi bolesti, rak vrata maternice često se razvija bez simptoma jer se promjene događaju na staničnoj razini bez ometanja svakodnevnih funkcija organizma. Izostanak simptoma događa se zbog sporog rasta (razvija se iz prekanceroznih stanja (CIN) koja ne uzrokuju promjene), male veličine tumora i izostanka oštećenja krvnih žila. Simptomi koji se pojavljuju jednom kada je bolest uznapredovala uključuju abnormalno krvarenje (između menstruacija, nakon odnosa ili u menopauzi), neobičan ili neugodan iscjedak i bol tijekom spolnog odnosa ili bol u području zdjelice.

Freepik

“Zbog "tihe" prirode bolesti u početku, ključno je redovito obavljati PAPA test i HPV testiranje koji mogu otkriti promjene prije nego što postanu kancerogene”, savjetuje dr. Ferenčić Vrban i objašnjava razliku između prekanceroznih promjena i stvarnog raka vrata maternice: “Osnovna razlika je u tome što su prekancerozne promjene (CIN) stanja koja mogu (ali ne moraju) postati rak, dok je rak vrata maternice invazivna bolest u kojoj se zloćudne stanice šire u dublja tkiva. Glavne razlike uključuju:  dubinu prodora (invazivnost), stupnjeve promjena te liječenje i ishod.”

Što to znači?

Kod prekanceroznih promjena abnormalne stanice nalaze se isključivo u površinskom sloju sluznice (epitelu) vrata maternice i ne probijaju bazalnu membranu (granični sloj) niti se šire u krvotok. Kod raka vrata maternice situacija je drugačija i zloćudne stanice probijaju bazalnu membranu i prodiru u dublje slojeve tkiva. Mogu se proširiti i na druge organe (metastazirati). 

Blaga displazija (CIN 1) zahvaća donju trećinu epitela i često prolazi sama od sebe (u oko 60 posto slučajeva) jer se imunološki sustav izbori s infekcijom. Kod umjerene displazije (CIN 2) dolazi do zahvaćanja dvije trećine debljine epitela, a kod teške displazije (CIN 3) zahvaćena je cijela debljina epitela, ali i dalje ograničena na površinu. Često se naziva i carcinoma in situ (rak na mjestu), što znači da je to zadnji korak prije nego što postane invazivni rak. 

Lucija Dorotić: Preživjela sam najagresivniji oblik tumora na mozgu

“Cilj liječenja CIN-a  je ukloniti ili uništiti promijenjene stanice kako se ne bi razvile u rak. Najčešće se koriste metode poput LLETZ konizacije (električnom petljom) ili klasične konizacije, čime se čuva funkcija maternice. Rak, s druge strane, zahtijeva agresivnije liječenje, koje ovisno o stadiju može uključivati operaciju (često uklanjanje cijele maternice - histerektomiju), zračenje ili kemoterapiju”, pojasnila je sugovornica.

HPV infekcija, cijepljenje i važnost PAPA testa

Statistika kaže da će se čak 80 posto spolno aktivnih ljudi zaraziti HPV virusom, ali u većini tih slučajeva sam će se organizam izboriti s virusom i iz njega se neće razviti ništa zloćudno. Rak će se razviti samo kod osoba kod kojih je infekcija trajna. Ono što može povećati rizik od bolesti je  agresivan tip virusa protiv kojeg se imunološki sustav teže bori, pušenje (otrovi iz cigareta nakupljaju se u sluzi vrata maternice i oslabljuju lokalni imunitet), oslabljen imunitet (neispavanost, kronični stres, autoimune bolesti), genetska osjetljivost i prisutnost neke druge spolno prenosive bolesti. 

Vodič za svaku ženu – na što obratiti pažnju pri odabiru ginekologa?

“Iako je HPV testiranje iznimno precizno u otkrivanju uzročnika, PAPA test ostaje nezamjenjiv alat  jer on jedini izravno pokazuje stanje stanica i njihove promjene. HPV test traži prisutnost virusa (rizik), dok PAPA test traži abnormalne stanice koje su se već počele razvijati kao posljedica tog virusa. Mnoge žene su pozitivne na HPV, ali njihov organizam sam svlada infekciju bez oštećenja tkiva. PAPA test pomaže liječnicima odlučiti treba li odmah krenuti u liječenje ili je dovoljno samo praćenje. Kombinacija oba testa (tzv. co-testing) značajno povećava vjerojatnost ranog otkrivanja bolesti. Gotovo 1 od 7 žena s urednim PAPA testom, a pozitivnim HPV 16 nalazom, već ima početne prekancerozne promjene koje bi se mogle propustiti bez oba testa”, pojašnjava dr. Ferenčić Vrban zašto je kombinacija ova dva alata najbolji način za prevenciju raka vrata maternice. 

Freepik

Ipak, PAPA test i HPV test smatraju se sekundarnom prevencijom. Primarnom se prevencijom smatra cijepljenje protiv HPV virusa jer sprječava samu infekciju najopasnijim tipovima HPV-a koji uzrokuju preko 90 posto slučajeva raka. Cjepivo štiti od devet tipova virusa, ali ne liječi postojeće infekcije pa je to razlog zašto su WHO i HZJZ postavili ciljeve da se 90 posto djevojčica cijepi protiv ovog virusa do petnaeste godine života, a 70 posto žena bude obuhvaćeno visokokvalitetnim probirom barem dva puta u životu (u dobi od 35 i 45 godina).

“Cijepljenje je najbolji način da buduće generacije uopće ne obolijevaju, dok je probir jedini način da žene koje su danas spolno aktivne budu sigurne da se početna promjena neće pretvoriti u rak”, upozorila je sugovornica za kraj.