Prema tzv. pravilu pet sekundi, hranu koja padne na pod sigurno je pojesti ako je podignete unutar pet sekundi. Ovo „pravilo” opstalo je desetljećima, a mnogi se i danas zaklinju da vrijedi. Ali je li to doista istina? Evo što kaže znanost.

Kako je nastalo pravilo pet sekundi?

Podrijetlo ovog pravila seže stoljećima unatrag. Prema riječima Paula Dawsona, profesora znanosti o hrani na Sveučilištu Clemson i autora knjige Did You Just Eat That?, priča se može pratiti još do Džingis-kana, osnivača Mongolskog Carstva. Navodno je na gozbama uveo tzv. „Khanovo pravilo”: hrana koja padne na pod mogla je ostati ondje onoliko dugo koliko on dopusti.

Stoljećima kasnije, slavna kuharica Julia Child možda je dodatno doprinijela popularizaciji ovog mita. U jednoj epizodi svoje emisije The French Chef 1960-ih, pala joj je palačinka na štednjak. Samo ju je vratila u tavu uz komentar da „ako ste sami u kuhinji, uvijek je možete pokupiti”.

Što znači "upotrijebiti do" i kako znati je li hrana sigurna i nakon isteka roka trajanja?

Iako ove priče ne objašnjavaju zašto je baš pet sekundi postalo „magičan broj”, jasno je da je riječ o kulturološkom pravilu, a ne o znanstvenoj činjenici.

Što kažu laboratorijska testiranja?

Nažalost, znanstvenici su dokazali da pravilo pet sekundi nije istinito. Kada hrana padne na pod, razina kontaminacije ovisi ponajprije o čistoći površine, a ne o tome koliko je dugo ondje ostala.

Dawson i njegov tim testirali su pravilo u laboratoriju. Onečistili su pločice, drvo i tepih bakterijom Salmonella, jednom od najčešćih uzročnika trovanja hranom. Zatim su na te površine bacali kriške salame (vlažna hrana) i bijeli kruh (suha hrana), ostavljajući ih pet, 30 i 60 sekundi.

Rezultat: hrana je pokupila velike količine bakterija u svim slučajevima, bez obzira na to koliko je dugo bila na podu. Istina, suha hrana ili hrana s tepiha imala je nešto manje bakterija, ali kontaminacija je i dalje bila značajna.

Sigurno odmrzavanje mesa: Zašto je hladna voda najbolji izbor?

Zaključak: čim hrana dotakne površinu, preuzima bakterije s nje - vrijeme kontakta nema bitnu ulogu.

Je li onda sigurno pojesti hranu koja je pala na pod?

Činjenica da pravilo pet sekundi ne vrijedi ne znači da je svaka hrana nakon pada nužno opasna. Rizik ovisi o:

• vrsti i količini mikroorganizama na podu,
• vrsti hrane i načinu na koji je dodirnula površinu,
• zdravstvenom stanju osobe koja hranu jede (osobe sa slabijim imunitetom imaju veći rizik).

Ponekad se dio bakterija može ukloniti pranjem hrane. Na primjer, lako je oprati trešnju ili mrkvu, ali ne i keks ili pileće krilce.

Ipak, stručnjaci poručuju: bilo da je hrana na podu završila na pet sekundi ili pet minuta, najsigurnije je baciti je.

A.A.