Često ćete čuti ljude kako govore da žele početi trenirati, trčati ili općenito baviti se nekim sportom, ali ono što ih koči jest nedostatak društva. Smatraju da sami nikada neće postići rezultate koje žele, neće moći ostati motivirani ili ih je možda čak i sram krenuti same u teretanu. Koji god da se razlog krije iza ovakvog razmišljanja, moramo vam reći da postoji rješenje - trening u paru. O tome koje su prednosti treninga u paru i kako on izgleda razgovaramo s fitness instruktorom Domagojem Zelićem koji se može pohvaliti višegodišnjim iskustvom u vođenju upravo ovog tipa treninga.

Kako se pripremiti za ljeto? Fitness trenerica: “Sama brojka na vagi nije pokazatelj napretka”

Na samom početku trener je objasnio da se kada je u pitanju samo vježbanje, trening u paru ne razlikuje previše od individualnog treninga. Razlika se obično odnosi na to da trening  paru može drugačije utjecati na psihu i motivaciju osoba koje su odlučile vježbati zajedno: “Trening u paru može biti jako poticajan te u određenim situacijama kvalitetniji od individualnog treninga zato što u paru većinom imamo situaciju da jedna od osoba bude bolje raspoložena od druge pa potiče drugu da daje više od sebe i odradi trening bolje nego što je očekivano s obzirom na raspoloženje. Osim navedenog, trening u paru može biti zanimljiv i zbog toga što ritam treninga možemo prilagoditi na način da se osobe međusobno natječu kako bi same sebi (ili i drugom) dokazale koliko zapravo mogu.”

Trener Zelić je na tragu toga istaknuo nekoliko najvažnijih prednosti treninga u paru

• Veća dosljednost kroz odgovornost: kad znate da vas netko čeka, manja je šansa da ćete preskočiti trening. Partner stvara “vanjsku obvezu” što često pomaže više nego oslanjanje samo na motivaciju,
• Zdrav natjecateljski efekt: blaga kompetitivnost često povećava trud i angažman. Ljudi nerijetko naprave još koju seriju ili dulje ostanu aktivni kad treniraju u društvu,
• Više zabave i manje monotonije: razgovor, zajednički izazovi i međusobno bodrenje čine trening mentalno lakšim, posebno ljudima kojima brzo dosade rutine,
• Brže usvajanje navika: navike se lakše grade kad su povezane s društvenim ritualom. Primjerice: “Svaki ponedjeljak i četvrtak treniramo zajedno nakon posla”,
• Teže je potpuno odustati: kad netko drugi primjeti da “ispadate” iz rutine, vjerojatno će vam to napomenuti te se smanjuje vaša šansa da kratka pauza postane trajni prekid vježbanja.

Foto: Privatna arhiva Domagoja Zelića

Čak i ako dvije osobe koje vježbaju zajedno imaju različite ciljeve, trening u paru svejedno može biti vrlo dobra ideja. Sasvim je izvedivo odrađivati trening u paru čak i kad jedna osoba trenira kako bi smanjila tjelesnu težinu, a druga želi povećati mišićnu masu ili kondiciju. Bez obzira na različite ciljeve, vi i dalje možete jedno drugome pomoći kod održavanja rutine i motivacije. Zapravo je najvažnije da njegujete sličan pristup treningu i međusobnu podršku.

Domagoj Zelić ističe da problem može nastati samo ako jedan od partnera trening ne shvaća dovoljno ozbiljno: “Osobe koje vježbaju u paru mogu dolaziti u isto vrijeme, zajedno raditi dio vježbi i motivirati jedno drugo, dok se razlike prilagode kroz težine, broj ponavljanja ili intenzitet treninga. Upravo ta odgovornost prema drugoj osobi često pomaže ljudima da ostanu dosljedni. Različiti ciljevi čak mogu smanjiti nepotrebno uspoređivanje i natjecanje, pa se partnerstvo više temelji na podršci nego na dokazivanju. Problem obično nastaje tek ako jedna osoba trening shvaća ozbiljno, a druga nema kontinuitet ili stalno odustaje. Zato zajednički trening ne mora značiti isti plan, nego prije svega zajedničku disciplinu i naviku dolazaka.”

Ponekad trening u paru nije najbolji izbor

Zanimljivo je napomenuti da je trenirati u paru moguće čak i kada je jedna osoba potpuni početnik, a druga već ima iskustva u vježbanju. No, potrebno je trening pažljivo osmisliti i prilagoditi ga na način da ga obje strane mogu pratiti bez problema. To se obično postiže tako da se razina opterećenja prilagodi svakome posebno, ali struktura treninga ostaje slična. 

“Početnik koristi manje težine, sporiji tempo i više vremena za odmor, dok iskusnija osoba radi zahtjevniju verziju iste vježbe. Tako obje osobe ostaju uključene u isti trening, ali svaka radi na svojoj razini. Iskusniji partner često pomaže početniku oko tehnike, ritma i sigurnosti izvođenja, što početniku može olakšati i smanjiti nesigurnost”, objašnjava trener. 

Naglasio je da je za naprednijeg partnera izuzetno važno da ne usporava svoj napredak kako bi pomogao početniku, a to će najbolje učiniti tako da ubaci individualne dijelove treninga unutar kojih svatko radi ono što je prilagođeno njegovoj razini. U svakom će slučaju zajednički trening najbolje funkcionirati kada se temelji na podršci umjesto na uspoređivanju. 

Ipak, postoje situacije kada ovakav tip treninga nije najbolji izbor kaže nam Domagoj Zulić. Osobe koje imaju potpuno različit pristup treningu ili različitu razinu ozbiljnosti nisu dobri kandidati za trening u paru. Zašto? Ako je jedna osoba vrlo posvećena, a druga često otkazuje ili nema kontinuitet, to s vremenom može stvarati frustraciju i usporavati napredak. Ponekad razlika u kondiciji ili iskustvu može biti toliko velika da zajednički trening postane naporan za obje strane. Početnik se može osjećati pod pritiskom ili nesigurno, dok iskusnija osoba može imati osjećaj da stalno mora prilagođavati svoj trening i usporavati tempo što u konačnici ne utječe samo na fizičku spremu, već i na psihu.

Foto: Privatna arhiva Domagoja Zelića

Osim toga, osobe koje u treningu traže mir i fokus ne bi trebali vježbati u paru. Takve osobe obično postižu bolje rezultate kada imaju potpunu kontrolu nad rasporedom, vježbama i tempom. 

Ako na trening u paru idete s osobom s kojom ste naviknuti na stalni razgovor i zabavu, vrlo je lako moguće da će se i trening pretvoriti upravo u to, a to znači da će stvarni rad zapravo izostati, a s time i rezultati kojima se nadate. 

“Zajednički trening najbolje funkcionira kada obje osobe imaju sličnu razinu discipline, poštuju vrijeme i međusobno se motiviraju umjesto da jedna “vuče” drugu cijelo vrijeme”, savjetuje trener Zelić.

Zajednički treninzi često spajaju partnere, prijatelje, ali i kolege s posla

Trener Zelić kaže da se za treninge u paru odlučuju različiti tipovi ljudi, ali najčešće se radi o partnerima, prijateljima i kolegama s posla. Njegovo je viđenje to da partneri na ovaj način pronalaze još jednu aktivnost tijekom koje se mogu družiti, ali i zajedno provoditi željeni zdrav način života. Kod njih trening često postaje dio zajedničke rutine, što može pozitivno utjecati na motivaciju i dosljednost. 

Prijatelji su, kaže, vjerojatno najčešća kombinacija jer između njih postoji uzajamna opuštenost i zdrava doza natjecanja koje onda pospješuju same treninge i ishode vježbanja. Takvi treninzi često budu zabavniji i ljudima je lakše ostati redovan kada osjećaju da se uz trening imaju priliku i družiti.

Zašto joga pomaže kod stresa? Psihologinja otkriva što se događa sa živčanim sustavom

Kolege s posla često zajedno treniraju zbog praktičnosti. Održavanje rutine može biti mnogo jednostavnije ako se s kolegom s posla dogovorite da ćete prije početka smjene ili nakon nje otići zajedno do teretane. Tu je također vidljiva zdrava doza podrške i bodrenja jer zajednički termin povećava šansu da neće preskočiti trening nakon napornog dana.

“Zajednički trening mnogima je zabavniji i manje monoton. Razgovor, bodrenje i osjećaj da zajedno napreduju čine cijeli proces lakšim i ugodnijim, pa trening dugoročno postaje navika koju je lakše održati. Nije presudno tko je s kim u odnosu, nego koliko su međusobno kompatibilni u pristupu treningu. Kada postoji podrška, poštovanje i dobra komunikacija, gotovo svaka kombinacija može dugoročno funkcionirati vrlo dobro”, zaključuje trener.