Magnific
Losos i tuna među najpopularnijim su vrstama ribe, a obje mogu biti vrijedan dio prehrane. Bogate su kvalitetnim proteinima i brojnim vitaminima i mineralima, no njihov nutritivni sastav ipak se značajno razlikuje. Dok tuna prednjači po količini proteina i nizu minerala, losos sadrži znatno više masti, uključujući omega-3 masne kiseline.
Prema usporedbi portala Foodstruct, koja se odnosi na termički obrađeni uzgojeni atlantski losos i svježu plavoperajnu tunu, 100 grama lososa sadrži oko 22 grama proteina, dok ista količina tune sadrži oko 29 grama. Obje ribe pritom osiguravaju sve esencijalne aminokiseline.
Jedna od najvećih razlika između ove dvije ribe upravo je količina masti. Losos ih sadrži gotovo 21 put više od uspoređene tune, ali ima i povoljniji masnokiselinski sastav te je bogat polinezasićenim omega-3 masnim kiselinama. Veći udio masti znači i više kalorija. U 100 grama lososa nalazi se oko 206 kalorija, dok ista količina tune sadrži oko 130 kalorija.
Uzimate riblje ulje? Znanstvenici otkrili neočekivan učinak EPA nakon ozljede mozga
Losos sadrži nešto više kolesterola: oko 63 miligrama na 100 grama u usporedbi sa 47 miligrama u tuni, a prednjači i kada je riječ o nizu vitamina. Sadrži više vitamina A, D, E, B1, B5 i B12 te čak 17 puta više folata, odnosno vitamina B9. Tuna, s druge strane, sadrži više vitamina B2, B3 i B6.
Kada je riječ o mineralima, prednost ima tuna. Sadrži više magnezija, fosfora, željeza, kalija, selena i cinka, dok losos sadrži više kalcija, bakra i mangana.
Obje ribe sadrže vrlo malo, odnosno zanemarive količine ugljikohidrata.
Jednostavnog pobjednika nema. Ako je cilj dobiti više proteina uz manje masti i kalorija, tuna iz ove usporedbe ima prednost. Ako želimo ribu bogatiju mastima, posebno omega-3 masnim kiselinama, te određenim vitaminima, losos može biti bolji izbor.
Obje vrste ribe povezuju se i s dobrobitima za zdravlje srca. Foodstruct navodi istraživanja koja konzumaciju ribe i omega-3 masnih kiselina povezuju s povoljnim učincima na kardiovaskularno zdravlje.
Postoji, međutim, još jedna razlika koju vrijedi uzeti u obzir, a to je živa. Ribe mogu sadržavati različite količine žive, a u jednom istraživanju plavoperajna tuna imala je više razine žive od atlantskog i Chinook lososa. To je posebno važno u trudnoći, kada se savjetuje izbjegavanje ribe s visokim sadržajem žive.
U konačnici, odgovor na pitanje je li zdraviji losos ili tuna ovisi o tome što od obroka želimo dobiti. Tuna nudi više proteina uz manje kalorija i masti, dok losos sadržava više masti i omega-3 masnih kiselina te niz vitamina. Umjesto da se odlučujete za samo jednu namirnicu, u prehranu ubacite obje ribe kako biste osigurali raznovrsni jelovnik.