San je ključan za fizičko i mentalno zdravlje, a stručnjaci žele shvatiti kako on može utjecati na razvoj neke vrste demencije poput Alzheimerove bolesti, ali i kako demencija utječe na san.

Provedeno je istraživanje objavljeno u časopisu Alzheimer's & Dementia: The Journal of the Alzheimer’s Association, a bavilo se pitanjem u kakvom je odnosu kasniji ulazak u REM fazu sna povezano s demencijom. Istraživanje je pokazalo da dulje trajanje do ulaska u REM fazu sna može biti povezano s ključnim biomarkerima u plazmi koji su povezani s Alzheimerovom bolešću.

Odnos između Alzheimerove bolesti i REM faze sna

Nacionalni institut za neurološke poremećaje i udarce (NINDS) navodi da "Alzheimerova bolest i demencije povezane s Alzheimerovom bolešću predstavljaju najčešće oblike demencije." Demencija nema lijek, ali istraživanja potencijalnih čimbenika rizika i ranog otkrivanja i dalje traju.

Autori ovog istraživanja željeli su bolje razumjeti trajanje REM sna i njegov odnos s Alzheimerovom bolešću i demencijama povezanim s Alzheimerovom bolešću. REM san je faza ciklusa sna u kojoj dolazi do živopisnih snova, a upravo ona pomaže u procesiranju informacija.

Latencija REM sna (REML) je vrijeme koje je potrebno osobi da dosegne REM fazu prvi put nakon što zaspi.

Istraživanje je obuhvatilo 128 sudionika. Šezdeset i četiri sudionika imala su Alzheimerovu bolest, četrdeset i jedan je imao blagi kognitivni poremećaj, a ostali su imali normalne kognitivne funkcije. Svi sudionici bili su stariji od 50 godina.

Osim Alzheimerove bolesti, znanstvenici su isključili sudionike koji su imali druge neurodegenerativne bolesti poput Parkinsonove bolesti. Također su imali nekoliko drugih kriterija isključenja, poput poremećaja pokreta tijekom sna ili uzimanja antipsihotika.

Sudionici su pristupili noćnoj studiju sna zvanu polisomnografija, koja omogućava praćenje moždanih valova i drugih fizičkih funkcija poput pokreta očiju i disanja tijekom sna. Istraživači su mogli identificirati kada je kod sudionika došlo do REM sna.

Sudionici su također podvrgnuti PET skeniranju kako bi se ispitali nivoi beta amiloida , koji mogu ukazivati na Alzheimerovu bolest te su provedene statističke analize kako bi se prilagodili i ostali čimbenici, kao što je indeksa tjelesne mase, spol i dijabetes.

Kako kasniji ulazak u REM san utječe na mozak?

Rezultati istraživanja pokazali su da su sudionici s najduljom REM latencijom imali više razina proteina p-tau181 i beta amiloida, te niže razine BDNF-a (Moždani neurotrofni čimbenik) u plazmi, u usporedbi sa sudionicima s najkraćom REM latencijom. Ovi su rezultati bili neovisni o kognitivnom statusu sudionika. To sugerira značajnu povezanost između ova dva čimbenika, koja bi mogla biti važna za razumijevanje Alzheimerove bolesti.

Dodatno, kraće trajanje REM sna i dubokog sna bili su povezani s višim razinama p-tau181, proteina koji je povezan s određenim neurološkim stanjima poput Alzheimerove bolesti.

Autor studije, Yue Leng, doktorica znanosti i izvanredna profesorica na Odjelu za psihijatriju i bihevioralne znanosti, Bakar Computational Health Sciences Institute (BCHSI), Sveučilište Kalifornija, San Francisco, pojasnila je za Medical News Today:

„REM san, osobito vrijeme potrebno da uđemo u REM san, potencijalno je važno za razumijevanje Alzheimerovu bolest. Ne znamo je li korelacija uzročno-posljedična, ali latencija REM sna potencijalno može poslužiti kao marker i pomoći u ranom otkrivanju Alzheimerove bolesti. Potrebna su daljnja istraživanja kako bi se razumjeli biološki temelji latencije REM sna i njegove implikacije za Alzheimerovu bolest (ako je odnos uzročno-posljedičan).”.

Potreba za dodatnim istraživanjima

Ovo istraživanje ima nekoliko ograničenja. Prije svega ne može dokazati da kašnjenje REM sna uzrokuje Alzheimerovu bolest. Ono je i uključivalo prilično mali broj sudionika, a svi su imali najmanje 50 godina. Broj sudionika u svakoj dijagnostičkoj skupini također je bio mali, što je moglo ograničiti stvarnu statističku snagu.

Iako je otkriveno da je sudionicima s blagim kognitivnim poremećajem ili Alzheimerovom bolesti potrebno više vremena da uđu u REM san nego sudionicima bez kognitivnih poremećaja, ovi su rezultati ipak bili statistički nepouzdani.

Buduća istraživanja mogla bi imati koristi od studija s većim uzorcima i većom raznolikošću, kao i uključivanja mlađih sudionika.

Ana A.