Nalazimo se u mjesecu svjesnosti o raku krvi i leukemiji kada se ljude nastoji potaknuti na preglede i edukaciju o ovoj bolesti. Kako bi podigao svijest o leukemiji, s nama je svoju emotivnu ispovijest o borbi s akutnom mijeloičnom leukemijom podijelio gospodin Josip Matasić, inače član udruge Vila za Liku iz Gospića koji se bolešću bori preko godinu dana. 

Što je akutna mijeloična leukemija?

Akutna mijeloična leukemija (AML), s kojom se bori Josip Matasić, zloćudna je bolest mijeloidnih stanica koja se brzo razvija. Kod oboljelih dolazi do prekomjernog stvaranja abnormalnih, nezrelih bijelih krvnih stanica koje se nakupljaju u koštanoj srži i ometaju stvaranje normalnih krvnih stanica. Zbog toga organizam ne može proizvoditi dovoljne količine crvenih krvnih stanica, trombocita i normalnih bijelih krvnih stanica.

Cijepljenje uskoro i u ljekarnama? Novi zakon donosi veće ovlasti ljekarnicima

Posljedice mogu biti anemija, učestale infekcije te lakše nastajanje modrica i krvarenja. Među mogućim simptomima su izražen umor i nedostatak energije, nedostatak zraka, vrtoglavica i blijeda koža s kojima se susreo i naš sugovornik. Mogu se pojaviti i česta ili obilnija krvarenja iz nosa i desni, sitne crvene ili ljubičaste točkice na koži te povišena temperatura i druge manifestacije infekcija. Kod nekih oboljelih javljaju se i bolovi u kostima, povećani limfni čvorovi ili otečene desni.

Bolest se često razvija brzo pa se oboljeli prije postavljanja dijagnoze mogu osjećati loše tek relativno kratko vrijeme. Krvna slika može pobuditi sumnju na AML, dok je za potvrdu bolesti potrebna biopsija koštane srži.

Cilj liječenja je uništiti leukemijske stanice i omogućiti koštanoj srži da ponovno normalno stvara krvne stanice. Odabir terapije ovisi, među ostalim, o dobi i općem zdravstvenom stanju osobe, vrsti AML-a te očekivanom odgovoru na liječenje. Među glavnim mogućnostima liječenja su intenzivna kemoterapija, kemoterapija u nižim dozama i transplantacija matičnih stanica, odnosno koštane srži.

Prvi simptomi bili su umor i slabost

Kod Josipa Matasića prvi znakovi da nešto nije u redu bili su izražena slabost i umor u cijelom tijelu. Ubrzo su se pojavili i bolovi u prsima te gubitak tjelesne težine. Ipak, simptom koji ga je na kraju potaknuo da ode liječniku bilo je snažno krvarenje iz nosa, nešto što mu se prije događalo iznimno rijetko.

Foto: Privatna arhiva Josipa Matasića

“Nos mi je dosta krvario, a dogodilo se to tijekom noći i krvarenje me probudilo. Nakon toga otišao sam liječniku koji me uputio na vađenje krvi”, prisjeća se Josip.

Nalazi krvne slike pokazali su da nešto nije u redu pa je upućen na hitni prijem u Gospiću. Tamo su mu ponovno napravili krvne pretrage i utvrdili prisutnost abnormalnih stanica. Tada je prvi put čuo kako postoji mogućnost da se radi o leukemiji. Zbog sumnje na ozbiljnu hematološku bolest liječnici su mu objasnili da daljnju obradu nije moguće napraviti u Gospiću te da mora hitno otići u Zagreb. Upućen je u KBC Zagreb na Rebro, gdje je dva dana proveo na hitnom prijemu čekajući da se oslobodi mjesto na hematologiji.

“Moje prvo pitanje bilo je koliko dana mi je ostalo”

Nakon što mu je dijagnosticirana akutna mijeloična leukemija, Josip je započeo s kemoterapijom. Vijest o bolesti teško je prihvatio, a njegova prva reakcija najbolje pokazuje koliko ga je dijagnoza pogodila.

“Samo sam pitao liječnike koliko mi je dana života ostalo“, prisjeća se.

U tom teškom razdoblju veliku podršku pružili su mu obitelj i prijatelji, ali i udruga Vila za Liku u koju se ubrzo učlanio. Kaže da je ondje dobio pomoć u svakom smislu, od financijske pomoći do razgovora i podrške koja mu je tada bila potrebna. Ipak, priznaje da je unatoč ljudima koji su bili uz njega prolazak kroz liječenje bio iznimno težak. Zbog velike slabosti na kemoterapije nije mogao odlaziti sam pa ga je vozila obitelj. Kako opisuje, kemoterapiju je primao pet dana, nakon čega bi zbog pada imuniteta ostajao u bolnici i do mjesec dana, u izolaciji, čekajući oporavak krvne slike.

Ne čekajte prvi infarkt da biste saznali svoj LDL: Dr. Pećin otkriva kada posumnjati na porodičnu hiperkolesterolemiju

“Kemoterapija vam sruši imunitet i zato ostajete u bolnici dok se ponovno ne podignu trombociti, eritrociti i ukupna krvna slika. U izolaciji ste“, opisuje Josip Matasić.

Nakon četiri kemoterapije i otprilike dva tjedna pustili su ga kući, gdje je nastavio s propisanom terapijom.

Donor koštane srži bio mu je brat

Sljedeći veliki korak u liječenju bila je transplantacija koštane srži, a donor mu je bio njegov brat. Prije transplantacije obojica su morali proći niz pretraga. Bratu je najprije uzeta krv kako bi se utvrdilo jesu li kompatibilni, nakon čega su uslijedili dodatni pregledi. Josip Matasić također je prošao opsežnu pripremu za transplantaciju koja je, kako opisuje, uključivala ultrazvuk srca, CT i MSCT pretrage, pregled abdomena i zuba te druge potrebne preglede.

Foto: Privatna arhiva Josipa Matasića

Nakon transplantacije vratio se kući vjerujući da će najteži dio liječenja ostati iza njega. Međutim, oporavak je bio znatno teži nego što je očekivao: “Moram priznati da sam mislio da će nakon transplantacije sve ići malo lakše, ali bilo je jako teško.”

Pojavile su se brojne tegobe. Imao je osip po koži, afte u grlu, bolove u mišićima nogu i peckanje očiju, a kaže da su mu i nalazi jetre bili vrlo loši. Oporavak nakon transplantacije tako je postao još jedna zahtjevna etapa njegove borbe s bolešću.

“Boriti se mora, ne treba odustati koliko god bilo teško”

Bolest i liječenje Josipu Matasiću su iz temelja promijenili svakodnevni život. Neke stvari u kojima je prije uživao danas više ne može raditi, a morao je značajno prilagoditi i prehranu. U bolnici je dobio upute o tome što smije jesti, a što treba izbjegavati. Tako su s njegova jelovnika, među ostalim, nestali dimljena hrana, određena pečena jela i hrana s roštilja, kao i kava. S druge strane, kaže da i dalje uživa u jelima poput musake i gulaša, jede ribu, a od voća bira ono što mu odgovara u skladu s dobivenim uputama.

Nikolina Frković s rakom dojke suočila se dan prije 48. rođendana

Zbog narušenog imuniteta posebno mora paziti u razdobljima kada su česte viroze. Kada izlazi iz kuće, nosi zaštitnu masku i nastoji izbjegavati nepotrebno izlaganje mogućim infekcijama. Unatoč svemu, trudi se ostati fizički aktivan koliko mu zdravstveno stanje dopušta. Kada je vrijeme lijepo, odlazi u šetnju, a u danima kada ne može izaći koristi sobni bicikl. Važno mu je, kaže, nastaviti se kretati i sačuvati što više kondicije.

Nakon svega kroz što je prošao, drugima želi prenijeti poruku koju je i sam naučio tijekom borbe s leukemijom.

„Važno je otići na pregled čim primijetite da je nešto drugačije s vašim zdravljem jer su mnoge bolesti izlječive ako se otkriju na vrijeme. Boriti se mora. Ne treba odustati, koliko god teško bilo“, poručuje Josip Matasić na kraju.