Foto: Privatna arhiva Maje Katić
Deklaracije na prehrambenim proizvodima često doživljavamo kao sitna slova koja se tu nalaze samo zbog određenih propisa. Rijetko kada ih shvaćamo ozbiljno i često im ne pridajemo dovoljno pažnje uz misao: “Ako je na polici trgovine mora biti sigurno za konzumaciju.” No, je li zbilja tako ili postoje određeni proizvodi čiji natpisi i deklaracije zapravo maskiraju sadržaj proizvoda? O tome danas razgovaramo s nutricionisticom Majom Katić.
Sve se češće viđaju proizvodi s natpisima poput "fit", "light", "protein", "bez dodanog šećera" ili "prirodno", ali to ne znači da su uistinu takvi. Maja Katić upozorava kako ovakvi reklamni natpisi spadaju u domenu nutritivnog marketinga i često funkcioniraju kao tzv. "halo efekt" zdravlja. To znači da jedna pozitivna karakteristika navodi potrošača na zaključak da je cijeli proizvod nutritivno superioran, a u najviše slučajeva nije.
“Znanstvena istraživanja pokazuju da potrošači percipiraju proizvode s takvim oznakama kao manje kalorične, što često dovodi do prekomjerne konzumacije. Primjerice, "light" proizvodi u kojima je reducirana mast često sadrže kompenzacijski povećan udio jednostavnih ugljikohidrata ili teksturirajućih aditiva kako bi se zadržala palatabilnost. Oznaka "bez dodanog šećera" ne znači da proizvod nema visok glikemijski indeks ako sadrži visoke udjele rafiniranih škrobova ili koncentriranih voćnih sokova bogatih fruktozom”, komentira nutricionistica na primjeru.
Kvalitetu proizvoda nikada ne biste smjeli procjenjivati na temelju jedne tvrdnje na prednjoj strani ambalaže, već je potrebno pomno analizirati njegov cjelokupni sastav. Evaluaciju proizvoda uvijek je dobro početi od transparentnosti i specifičnosti popisa sastojaka. Preporučljivi proizvodi sadrže cjelovite primarne sastojke i kvalitetne sirovine. Proizvode s dugim popisima visoko rafiniranih sastojaka i aditiva pametnije je izbjegavati. Popis sastojaka otkriva stupanj procesiranosti hrane (prema NOVA klasifikaciji), prisutnost potencijalnih alergena te pokazuje jesu li ključni sastojci, zbog kojih proizvod kupujemo, zastupljeni u značajnim količinama ili tek u tragovima.
Pomaže li ledeni čaj organizmu ili ga zapravo isušuje? Evo što pokazuju istraživanja
Maja Katić kao poseban problem netransparentnih deklaracija i nedostatka standardizacije ističe kada su u pitanju dodaci prehrani, a kao primjer uzima omega-3 masne kiseline. Na njima se često može vidjeti samo ukupna količina ribljeg ulja, a iz biokemijske i nutricionističke perspektive, taj podatak sam po sebi nije dovoljno informativan.
Foto: Privatna arhiva Maje Katić
“U praksi zato često kao primjer ističem *Möller's ulje jetre bakalara*. Njihove deklaracije ne ostavljaju prostor za nagađanje; točne koncentracije DHA i EPA kiselina su transparentno kvantificirane, a visoki standardi purifikacije jamče odsutnost kontaminanata. Ako proizvođač skriva profil masnih kiselina iza ukupne mase ulja, to je jasan signal za oprez, bez obzira radi li se o funkcionalnoj hrani ili dodatku prehrani”, navodi nutricionistica.
Tu je potrebno spomenuti i redoslijed sastojaka na deklaraciji jer je strogo definiran padajućim redoslijedom s obzirom na masu u trenutku ugradnje u proizvod. To znači da na osnovu redoslijeda jasno možete zaključiti kojih je sastojaka u proizvodu uistinu najviše, a koje ćete u njemu zapravo pronaći tek u tragovima: “Ako je proizvod brendiran kao "integralni" ili "punozrnati", a na prvom ili drugom mjestu liste se nalaze rafinirano pšenično brašno, šećer ili biljne masti, jasno je da se radi o hrani niske nutritivne gustoće. Prva tri sastojka čine dominantni dio matrice proizvoda i određuju njegov metabolički utjecaj na organizam.”
Bitan izvor informacija je i nutritivna tablica s popisom sastojaka. No, važno je napomenuti da prehrambena industrija koristi strategiju "podjele šećera". Kako objašnjava Maja Katić, to znači da umjesto da navedu "šećer" na prvom mjestu, koriste različite oblike jednostavnih ugljikohidrata s različitim nazivima (glukozno-fruktozni sirup, invertni šećer, maltodekstrin, koncentrat voćnog soka, agavin sirup). S obzirom na to da su podijeljeni, ovi sastojci pojedinačno imaju manju masu i padaju niže na popisu sastojaka te na taj način vizualno obmanjuju potrošača da šećera nema puno.
Slatki napitci za kojima često posežemo u vrijeme ljetnih vrućina u kakvima se trenutno nalazimo su ledeni čajevi, vitaminske vode i razni voćni sokovi. Iako djeluju osvježavajuće i imamo dojam kako putem njih unosimo više vode, elektrolita i vitamina, zapravo se radi o proizvodima koji predstavljaju klasičan primjer "tekućih kalorija" s visokim glikemijskim opterećenjem.
Nutricionistica ističe kako je voda i dalje najbolji izbor za ljetnu hidrataciju: “Konzumacija tekućih kalorija ne inducira iste mehanizme sitosti u hipotalamusu kao kruta hrana, što dovodi do izostanka kompenzacijskog smanjenja unosa energije u kasnijim obrocima. Brza apsorpcija ovih šećera uzrokuje naglu hiperglikemiju praćenu reaktivnom hipoglikemijom, što stimulira daljnju žudnju za hranom. Za optimalnu staničnu hidrataciju i homeostazu, pogotovo pri ljetnim temperaturama, zlatni standard ostaje adekvatan unos vode.”
Mnogi će vas prehrambeni proizvodi privući svojom lijepom ambalažom i zanimljivim natpisima koji obećavaju zdravlje i vitalnost. No, jako je važno obratiti pažnju na točan sastav i dodatne šećere, soli i zasićene masti. Kao najbolji alat koji će vam pomoći pri odabiru, Maja Katić ističe pravilo minimalne procesiranosti i prepoznavanja sastojaka: “Što je popis sastojaka kraći i što su komponente bliže svom izvornom, cjelovitom obliku to je proizvod nutritivno vrjedniji. Ako deklaracija sadrži dugačak niz kemijskih naziva, hidrogeniranih masti, umjetnih sladila i pojačivača okusa, riječ je o ultraprocesiranoj hrani koja dokazano korelira s metaboličkim poremećajima. Kupujte cjelovite namirnice, a kod procesiranih birajte one s jasnim i čistim sastavom.”