Na panelu Longevity Stories u Zagrebu, koji su organizirali Imea Consulting i Hrvatska gospodarska komora, govorio je poznati biokemičar, molekularni biolog i poduzetnik Gordan Lauc. Iako su ga označili kao longevity brand ambasadora, sam sebe, zbog vlastitog ponašanja, opisuje potpuno suprotno, kao anti-longevitiy osobu.

Lauc je istaknuo da se bavi znanstvenim istraživanjem i da su na neke od ključnih biomarkera "naletjeli" vezanih uz longevity na naj način pa se zbog toga našao u ovoj priči kao znanstvenik, a ne na temelju brige o sebi. No, to ne znači da nema što reći.

Kako do dugovječnosti? Ove vam navike mogu pomoći da živite dulje

Prema njegovim riječima, devedeset posto globalne "longevity" industrije čine proizvodi i usluge koji ne djeluju onako kako se reklamiraju, posebno u Sjedinjenim Američkim državama, zbog čega neki tu riječ već smatraju prljavom. Unutar tog područja, objašnjava, formira se ono što naziva geromedicinom — personaliziranim pristupom starenju i zdravlju. Njemu je, kaže, svejedno hoće li živjeti 75, 85, 95 ili 100 godina — ideja je živjeti što duže zdravo i sposobno, a onda se jednog dana jednostavno ne probuditi. Kod njega to ne „ne probuditi se“, ne izaziva strah dok mnogih drugih nije taj slučaj.  

Biološka dob umjesto brojke iz rodnog lista

Lauc i njegov tim, čiji laboratorij u Zagrebu radi 70 posto globalnog outputa analize glikana, razvijaju različite biomarkere kojima mjere takozvanu biološku dob, pokazatelj koliko je organizam zapravo "potrošio" svoj zdravstveni kapacitet, neovisno o godinama iz osobne iskaznice. Mjerenje se temelji na glikanima, molekulama vezanim za proteine u krvi.

Foto: A.S.

"Ako imate kronoloških četrdeset, većina ljudi je u rasponu deset godina mlađa do deset godina starije od svoje stvarne dobi. Ima ljudi koji su i dvadeset, trideset godina mlađi ili stariji od svoje stvarne dobi," objašnjava Lauc, dodajući da razlika između biološke i kronološke dobi u njegovim mjerenjima u prosjeku iznosi oko devet godina u jednom ili drugom smjeru.

Stari li vaše tijelo brže nego što bi trebalo? Četiri jednostavna testa daju odgovor u nekoliko minuta

To znači da neki od nas prema kraju idu znatno brže — i taj kraj može biti vrlo neugodan — dok drugi imaju znatno više vremena na raspolaganju. Biološka dob može biti dobar pokazatelj je li stiglo vrijeme da se malo više pozabaviti svojim zdravljem.

Metoda, kaže, još nije ušla u kliničku medicinu jer zahtijeva validirane uređaje — taj proces će, procjenjuje, trajati još najmanje deset godina. Trenutačno postoji jedan takav uređaj u Svetoj Katarini, a Lauc se nada da će uskoro biti dostupan i u zagrebačkoj Dubravi.

Zašto najbolji lijekovi pomažu samo jednom od četiri pacijenta

Lauc smatra da se moderna medicina od srednjeg vijeka pomaknula iznenađujuće malo. "Količina toga što ne znamo iznimno je velika," poručuje. Kao ilustraciju te nepreciznosti navodi podatak o deset lijekova s najvećim prihodima farmaceutske industrije: "Najbolji od njih morate dati četvorici pacijenata da bi jedan imao pozitivan efekt." Kod nekih drugih lijekova, tvrdi, taj je omjer i lošiji — potrebno je dati lijek i do 25 pacijenata da bi jedan imao koristi.

Foto: A.S.

Razlog leži, objašnjava, u tome što medicina uglavnom liječi prosječnu, statistički standardiziranu osobu — kao da smo svi jednaki — a takva osoba u stvarnosti ne postoji. Kao primjer navodi vlastito iskustvo s uređajem za kontinuirano mjerenje glukoze: kad tri različite osobe jedu istu hranu, reakcije njihove razine šećera u krvi mogu biti potpuno različite.

Metformin, vitamin C i vitamin D — kad dodaci stvarno pomažu

Lauc upozorava na praksu uzimanja dodataka prehrani "za svaki slučaj". Iako priznaje da lijek metformin uzimaju poznati istraživači poput Tima Spectora i Davida Sinclaira, navodi rezultate vlastite placebo kontrolirane studije: "Vidjeli smo da metformin pomaže možda kod pet posto zdravih ljudi. Ako nemate dijabetes, nemojte uzimati metformin, neće vam pomoći, a ima nuspojava."

Prestanak pušenja može usporiti starenje mozga

Slično vrijedi, kaže, i za vitamine C i D — koristan učinak imaju samo kod stvarnog nedostatka, a ne kao univerzalna preventiva: "Ako vam nešto fali, dodajte to što vam fali, to je čarolija."

Nema univerzalne dijete

Ovaj znanstvenik navodi eksperiment u kojem je skupina od tisuću ljudi na kalorijski ograničenoj prehrani (800 kalorija dnevno, dva mjeseca) izgubila deset posto tjelesne mase, no kad su iste sudionike podijelili na pet različitih vrsta prehrane, rezultati su se znatno razlikovali od osobe do osobe. Zaključak je da ne postoji dijeta koja jednako djeluje na sve, unatoč uvjerenjima da je keto, paleo ili neka druga dijeta "najbolja".

Fasting: od skepticizma do osobnog iskustva

Lauc priznaje da je prema postu (fastingu) dugo bio skeptičan, ali da ga je uvjerio vlastiti eksperiment da ima efekta – zna po tri dana ništa ne jesti, a poznaje i ljude koji izdrže znatno dulje. Smatra da je raspored "doručak, ručak, večera" zapravo umjetna konstrukcija, a ne biološka nužnost: "To je prevara. Cijela piramida prehrane je takva zato što je netko platio nekakvim znanstvenicima da kažu da su šećeri dobri, i mi smo pedeset godina svi jeli krivo."

Foto: A.S.

Prema njegovim riječima, jedna od stvari za koje smatra da doista djeluju u kontekstu dugovječnosti jest jednostavna preporuka: nemoj jesti. "Tko je dao taj savjet? Sve religije. Doslovno sve religije imaju propisano — ne jedi. I to u vrijeme kad je većina ljudi bila gladna," napominje Lauc, sugerirajući da su tradicionalni religijski postovi možda intuitivno prepoznali nešto što znanost tek sada dokazuje.

Devedeset posto zdravlja mladih ljudi je "u glavi"

Lauc tvrdi da kod mlađe populacije psihičko stanje određuje veći dio razlike između zdravlja i bolesti nego prehrana ili tjelovježba. Objašnjava fiziološki mehanizam "fight or flight" (bori se ili bježi) — evolucijski odgovor koji životinjama omogućuje da u trenutku opasnosti preusmjeri energiju u mišiće, gaseći pritom imunološki, reproduktivni i probavni sustav kako bi se obranile i sačuvale život. Taj isti mehanizam nose i ljudi.

Problem je, kaže, što se on aktivira i kad stvarne opasnosti nema — kad ne možemo naći parking, kasnimo na sastanak ili nas šef ne voli. Kad se takvo stanje ponavlja kronično, tijelo nema priliku "isključiti" taj odgovor, što dugoročno može doprinijeti razvoju bolesti.

Kao primjer dugoročnih posljedica navodi vlastito istraživačko iskustvo iz Osijeka: ljude koji su petnaest do dvadeset godina nakon završetka ratnih zbivanja devedesetih i dalje svakodnevno razmišljali i govorili o ratu te živjeli pod stresom koji objektivno više nije bio prisutan u njihovoj okolini.

Kad je problem u glavi, a ne u genima

Lauc opisuje slučaj kolege čiji su svi zdravstveni pokazatelji bili loši unatoč naizgled urednom načinu života — uzrok je, ispostavilo se, bio raspad braka. "Ako ne identificiraš problem, ako ostaneš u toj fazi, to na kraju završava bolesnim za deset godina," kaže Lauc, naglašavajući da isti vanjski događaj kod različitih ljudi izaziva potpuno različite reakcije.

Dotiče se i uloge zajednice i osjećaja smisla, navodeći talijansko istraživanje prema kojem redovit odlazak u crkvu, i s time povezana tjelesna aktivnost, korelira s dugovječnošću stanovnika jer su se bogomolje nalazile na uzvisini. Zaključuje da ne postoji univerzalna formula — za jednu osobu ključan je odmor, za drugu prehrana, za treću odnos s bližnjima — te da svatko mora sam prepoznati što je za njega najvažnije.

*Tekst nije zamjena za medicinski savjet. Ako osjećate bilo kakve tegobe ili proživljavate produljeni stres, potražite pomoć liječnika ili psihologa.