Pritisci društva da tijelo bude “odgovarajuće” oblikuju živote mnogih, posebno onih koji imaju problem s viškom kilograma ili su u mladosti bili izloženi kritikama zbog izgleda.

U okruženju u kojem mediji, politika i svakodnevne interakcije održavaju negativne stereotipe o težini, pojedinci sve češće usvajaju te predrasude kao dio vlastite slike o sebi. Ti tihi, ali snažni procesi često postaju jedan od ključnih razloga zbog kojih se razvijaju poremećaji hranjenja, a oporavak može postati dug i težak.

Upravo zato stručnjaci sve više naglašavaju ulogu proširene kognitivno-bihevioralne terapije (CBT-E), pristupa koji pomaže mijenjati način na koji osoba vrednuje sebe i svoje tijelo te ublažava posljedice ukorijenjene stigme, prenosi Psychology Today.

Stigma se temelji na uvjerenju da tjelesna veličina govori nešto o karakteru osobe. U praksi to znači da se ljudi u većim tijelima često doživljavaju kao neodgovorni, lijeni ili nedisciplinirani, unatoč tome što takve pretpostavke nemaju znanstveno uporište. Budući da su ti stavovi duboko utkani u zapadnu kulturu, pojavljuju se na svim razinama društva.

Posljedice su snažne: socijalna izolacija, emocionalne poteškoće, izbjegavanje zdravstvene skrbi i pogoršanje ukupnog zdravlja. Kod adolescenata, koji su iznimno osjetljivi na poruke o tijelu, stigmatizacija se povezuje s depresijom, anksioznošću i povećanim rizikom od suicidalnih misli.

Kako se stvara internalizirana stigma?

Kada se višegodišnji komentari o izgledu ili kulturna opsjednutost mršavljenjem uvuku u način na koji osoba razmišlja o sebi, nastaje duboko ukorijenjeno uvjerenje da vrijednost ovisi o težini. Umjesto da prepoznaju stigmu kao društveni problem, mnogi počinju vjerovati da su lijeni, neadekvatni ili nedisciplinirani što se može odraziti na svaki aspekt života.

Internalizirana stigma češće se javlja kod žena, mladih i osoba s poremećajem prejedanja, no ne bira dob, spol ni tjelesnu veličinu. Česta posljedica je izbjegavanje fizičke aktivnosti, korištenje hrane kao emotivne utjehe, nezadovoljstvo izgledom, povišen stres i teži simptomi poremećaja hranjenja.

Novo otkriće: Pretili tinejdžeri mogu prenijeti rizik od debljine i bolesti na svoju buduću djecu?

Mnogi koji se bore s poremećajima hranjenja navode da su prvi problemi počeli nakon negativnih komentara obitelji, vršnjaka ili čak zdravstvenih djelatnika. Strah od osude često pokreće restriktivne dijete, epizode prejedanja ili opsesivno kontroliranje hrane i težine.

Freepik

CBT-E terapija

Proširena kognitivno-bihevioralna terapija (CBT-E) jedan je od najučinkovitijih pristupa u liječenju poremećaja hranjenja jer pomaže osobi da prestane vrednovati sebe isključivo kroz težinu i oblik tijela. Umjesto da se izravno bori s negativnim mislima o izgledu, terapija istražuje kako je takav sustav samovrednovanja nastao i postupno ga mijenja.

Ključni koraci uključuju jačanje drugih životnih područja koja pridonose osjećaju vlastite vrijednosti, smanjivanje ponašanja koja održavaju opsjednutost tijelom te kritičko sagledavanje kulture dijeta i nerealnih medijskih poruka. Cilj je razviti neutralniji, uravnotežen odnos prema tijelu kako bi izgled prestao određivati ukupnu vrijednost osobe što je važan temelj oporavka.

Pretilost je često nasljedna – ali geni jednog roditelja imaju veći utjecaj, upozoravaju stručnjaci

Iako je stigma prisutna na svakom koraku, ona nije nepromjenjiva. Kroz odbacivanje stereotipa, preispitivanje dijetne kulture i razumijevanje stvarnih čimbenika koji određuju zdravlje, moguće je izgraditi okruženje u kojem nitko ne mora definirati svoju vrijednost prema brojevima na vagi.

Za osobe s poremećajima u prehrani, prepoznavanje i razgradnja internalizirane stigme često predstavlja ključni trenutak oporavka. Put prema iscjeljenju temelji se na znanju, suosjećanju i prihvaćanju činjenice da svaka osoba, bez obzira na veličinu tijela, zaslužuje poštovanje.