„Vitamin D može biti vrlo koristan, ali nije 'što više – to bolje', a doza od 4000 jedinica za zdrave ljude je previsoka“, upozorava prof. dr. sc. Zlatko Giljević u komentaru na njemačko istraživanje koje je izazvalo veliku pažnju.

Njemačka udruga za zaštitu potrošača krajem prošle godine provela je veliko istraživanje. Prema zakladi Stiftung Warentest, mnogi dodaci prehrani na tamošnjem tržištu pogrešno su dozirani i samo su djelomično prikladni za sprječavanje nedostatka ovog vitamina.

Oko 80 posto Slovenaca ima manjak vitamina D. Kako je kod nas?

Tijekom zime, a zbog manjka sunca, vitamin D postao je uobičajen dodatak prehrani u mnogim hrvatskim domovima. Ljudi ga često uzimaju iz navike, misleći da tako pomažu svom imunitetu. No, njemački stručnjaci su većinu testiranih dodataka ocijenili kao nedostatne ili čak opasne, jer su visoke doze koje se mogu slobodno kupiti povezali s rizikom od predoziranja, kalcifikacije i trajnog oštećenja bubrega.

Vitamin D i menopauza – moćan saveznik protiv simptoma koji mnogim ženama nedostaje

Izvješće pokazuje da je granica između korisnog i štetnog sve manje jasna zbog velikog broja dostupnih proizvoda. Trebamo li se stoga brinuti zbog suplemenata koje uzimamo godinama? Je li popularna doza od 2000 ili 4000 i.j., koju mnogi uzimaju bez savjeta liječnika, zapravo put do problema s bubrezima?

Kako bismo dobili točne informacije, razgovarali smo s prof. dr. sc. Zlatkom Giljevićem, specijalistom internistom i subspecijalistom endokrinologije i dijabetologije iz Zavoda za endokrinologiju KBC Zagreb. On u svojoj praksi rijetko vidi ozbiljna oštećenja kod standardnih oblika vitamina D, ali jasno kaže: visoke doze su potrebne samo u liječenju, a ne u prevenciji.

Vitamin D i bubrezi: Što pokazuje klinička praksa?

„U svakodnevnoj kliničkoj praksi vrlo rijetko susrećem povišeni kalcij u krvi kao posljedicu uzimanja klasičnog vitamina D, odnosno kolekalciferola, osobito kada se koristi u razumnim dozama“, kaže prof. Giljević i pojašnjava razliku između oblika vitamina:

Freepik

„Takvi poremećaji znatno su češći kod aktivnih oblika vitamina D, poput kalcitriola, koji se ne koriste preventivno nego isključivo u posebnim terapijskim situacijama. Kod pacijenata koje redovito pratim i kontroliram barem jednom godišnje, nisam imao ozbiljne komplikacije na bubrezima niti na krvnim žilama povezane s vitaminom D. To jasno pokazuje da problem nije u samom vitaminu, nego u nekontroliranom i neselektivnom uzimanju."

Kolika je doza sigurna za prevenciju?

Mnogi građani samoinicijativno uzimaju veće doze, no liječnik upozorava na oprez.

„Smatram da je doza od 4.000 i.j. dnevno previsoka za rutinsko, preventivno uzimanje kod zdravih odraslih osoba. Takve doze imaju svoje mjesto u liječenju, primjerice kod teške osteoporoze ili izraženog nedostatka vitamina D, ali tada govorimo o terapiji, a ne o prevenciji“, ističe ovaj vrsni liječnik i dodaje:

„Za većinu ljudi dovoljne su niže preventivne doze koje ne nose rizik nuspojava. Poseban oprez potreban je kod osoba koje već imaju povišen kalcij u krvi ili bolesti koje na to utječu, poput pojačanog rada paratireoidnih žlijezda, određenih zloćudnih bolesti, kroničnih granulomatoznih upalnih stanja ili sličnog.“

Zašto su kontrole važne i gdje ljudi najčešće griješe?

„Vitamin D nije problem ako se uzima promišljeno”, kaže prof. Giljević. Objasnio je da je prije početka dugotrajnog uzimanja korisno provjeriti osnovne laboratorijske nalaze, a nakon nekog vremena i ponoviti kontrolu.

„Važno je i znati koji se oblik vitamina D uzima, jer nemaju svi isti učinak ni sigurnosni profil. Najčešće pogreške koje vidimo su samoinicijativno povećavanje doze zbog umora ili bolova, dugotrajno uzimanje visokih doza bez ikakve kontrole te kombiniranje vitamina D s kalcijem bez stvarne potrebe", naglasio je naš sugovornik.

Više nije bolje

„Vitamin D može biti vrlo koristan, ali nije ‘što više – to bolje’. Najčešće greške su uzimanje previsokih doza ‘za svaki slučaj’, korištenje jakih preparata iz slobodne prodaje (kojih je na sreću jako malo), bez savjeta liječnika te izostanak bilo kakve kontrole kroz dulji period vremena, npr. godinama. Uz razumnu dozu, pravi oblik i povremenu provjeru nalaza, vitamin D je siguran. Problemi nastaju tek onda kada se koristi nekritično i bez nadzora.”